Riječ je o još jednoj odluci Stožera koja bitno ograničava slobodu kretanja građana RH koju garantira i Ustav RH.
Članak 32. Ustava RH garantira slobodu kretanja
Ustav u članku 32. jasno navodi: "Svatko tko se zakonito nalazi na teritoriju Republike Hrvatske ima pravo slobodno se kretati i birati boravište.
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo u bilo koje doba napustiti teritorij države i naseliti se trajno ili privremeno u inozemstvu i bilo kada se vratiti u domovinu.
Pravo kretanja na teritoriju Republike Hrvatske, pravo ulaska u nju i izlaska iz nje može se iznimno ograničiti zakonom, ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka, ili zdravlja, prava i sloboda drugih."
Jednostavno rečeno, sloboda kretanja se može ograničiti samo zakonom "ako je to nužno radi zaštite pravnog poretka ili zdravlja, prava i sloboda drugih".
Kako je Stožer objasnio svoju odluku o zabrani kretanja?
Stožer je za svoju odluku ponudio prilično komplicirano utemeljenje: "Na temelju članka 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, a u vezi s člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i u vezi s člankom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i članka 22. Zakona o sustavu civilne zaštite."
Odluka o zabrani napuštanja županije u kojoj građanin ima prebivalište i boravište se, navodi se u dokumentu koji potpisuje šef Stožera i ministar policije Davor Božinović, donosi "s obzirom na povećani rizik od prijenosa bolesti COVID-19 kako bi se smanjila mogućnost daljnjeg širenja bolesti".
Dva ključna pitanja: Jednakost pred zakonom i razmjernost mjere u odnosu na opasnost
Pandemija koronavirusa svakako je prijetnja zdravlju građana RH, no u vezi s Odlukom Stožera o zabrani kretanja između županija nameću se najmanje dva ključna pitanja: 1. Zašto ta odluka ne vrijedi jednako za sve, odnosno jesu li sve odobrene iznimke opravdane? i 2. Je li ta odluka razmjerna u odnosu na opasnost koju želi spriječiti?
Kako se navodi u Odluci, zabrana se ne odnosi na:
- osoblje nužno za održavanje prometa i opskrbu;
- dnevne migracije zaposlenih u službama bitnim za: pružanje zdravstvene i veterinarske zaštite, dostavu lijekova i sanitetskog materijala, održavanje komunalne djelatnosti, vodoopskrbe i odvodnje, opskrbe plinom i strujom, zaštitarske službe;
- izvješćivanje javnosti;
- pacijente koji zahtijevaju medicinsku skrb;
- putovanja na posao i s posla ako je obavljanje posla neophodno i ne može se obaviti od kuće;
- žurne i operativne službe koje sudjeluju u sprječavanju širenja bolesti COVID-19;
- diplomatsko osoblje.
U međuvremenu smo doznali da se zabrana kretanja ne odnosi ni na članove vlade, saborske zastupnike, kao ni na suce i sutkinje Ustavnog suda, čime dolazimo do pitanja jednakosti pred zakonom.
Šef Stožera ne vidi problem u privilegijama za saborske zastupnike i ustavne suce
"Naravno da takva mogućnost postoji, Stožer ju ne može ni zabraniti jer se radi o najvišim instancama vlasti koje je narod izabrao. Uvjeren sam da će saborski zastupnici koristiti tu mogućnost isključivo u svrhe onoga što je njihov posao vezan za rad u saboru", odgovorio je Božinović danas na pitanje Indexova novinara o tome zašto saborski zastupnici, ali i ustavni suci, imaju mogućnost putovanja po Hrvatskoj unatoč odluci o zabrani kretanja.
Ustavni stručnjak Gardašević: Mjere moraju biti jednake za sve
Na to da restrikcije moraju biti jednake za sve upozorio je i profesor ustavnog prava Đorđe Gardašević u intervjuu za televiziju N1.
"Stvar je jednostavna, bolest pogađa sve, nema razlike. Ako se provode mjere, moraju ravnopravno biti raspoređene na sve građane. Pitanje godišnjih odmora, iznajmljivanja prostora, to iskače u javnosti i upada u oči. Po meni, to nije dobra mjera. Ako se ograničava kretanje, treba vrijediti za sve, bez obzira na konzekvence i je li netko nešto uplatio. Ne mogu ulaziti u medicinsku procjenu je li mjera zabrane opravdana. Epidemiolozi kažu da je i vjerujem u to pa reagiram na drugoj razini - a to je da mjera ravnopravno utječe na sve. Ako se radi o tome da se sprječava širenje zaraze, onda restrikcije u tom smislu moraju biti ravnomjerne. Nisam protiv ograničenja, ona su uobičajena kod zaraznih bolesti, ali kad ih primjenjujemo, moramo ih primjenjivati jednako na sve", istaknuo je Gardašević.
Iznimke koje su navedene u Odluci Stožera civilne zaštite RH od 18. prosinca imaju smisla (osoblje nužno za održavanje prometa i opskrbu, izvješćivanje javnosti itd.).
No zašto bi, primjerice, ustavni suci bili oslobođeni obveze da moraju tražiti propusnicu kako bi napustili županiju u kojoj im je prebivalište ili boravište? Zašto saborski zastupnici, koji su inače do sredine siječnja na stanci, a zabrana kretanja važi do 8. siječnja, ne bi isto bilo obavezni tražiti propusnice?
Ekonomist Šonje: Zabranu kretanja moguće je opravdati samo ako je zabrana razmjerna opasnosti
Kada je riječ o razmjernosti ove mjere u odnosu na opasnost koju želi spriječiti, o tome je zanimljiv post na Facebooku objavio poznati ekonomist Velimir Šonje.
"Ako vam netko zabrani kretanje u vlastitoj državi u kojoj glasate i plaćate porez, onda je riječ o ataku na temeljno građansko pravo i slobodu. Naravno, takav je atak moguće opravdati ako je zabrana razmjerna opasnosti. To se može utvrditi zdravim razumom i/ili u sudskom procesu.
Prvi slučaj (zdrav razum) je rat. Nitko pri zdravoj pameti neće puštati građane da slobodno šeću ratnom zonom. U vrijeme rata gotovo nitko ne propituje takve odluke, a ako se takav pojavi, sudski posao je lak: lako je uočiti razmjer (ravnotežu) restrikcija i opasnosti.
Iz sličnih razloga razumno je primjenjivati neke mjere koje malo utječu na živote građana, a imaju šansu značajno utjecati na zarazu (npr. distance, maske, higijena).
Drugi slučaj, kada nije lako uočiti razmjer restrikcija i opasnosti pa je nužna sudska intervencija, bio je proljetni lockdown. Ustavni suci su propitivali proljetne odluke Stožera, ali osim očigledno nerazumne odluke o zabrani rada trgovina nedjeljom, u zabranama kretanja nisu pronašli ništa problematično. Time su popločali put za novu zabranu kretanja koja nas čeka od srijede.
Prije nego što najavljena mjera zabrane kretanja dođe do Ustavnoga suda (a doći će), vratimo se zdravome razumu: koji bi uvjet trebao biti zadovoljen da bi zabrana kretanja između županija, makar u teoriji, mogla spriječiti širenje zaraze?
Radi se o istom onom uvjetu zbog kojeg su se države proljetos zatvarale: ako se na području A zaraza strelovito širi, dok je na području B nema (ili je toliko slaba da postoji objektivna mogućnost da ju se mjerama suzbije), onda je, barem u teoriji, moguće braniti ideju da se A i B međusobno izoliraju i zatvore.
Međutim, ako je zaraza proširena i u A i u B, te ako je tempo širenja zaraze sličan u područjima A i B (kao što je slučaj među hrvatskim županijama), onda naknadna izolacija A od B nema nikakav (ili ima vrlo mali – nerazmjeran) učinak, jer oba područja imaju sinkroniziranu unutarnju dinamiku širenja zaraze.
Prema tome, čak i ako je određeni utjecaj mjere zabrana moguć, ne postoji razmjer između opasnosti i mjera.
Zašto je onda mjera zabrane kretanja između županija donesena?" pita se Šonje te onda nudi i svoja četiri moguća odgovora.
Četiri moguća odgovora
Prvi je da Stožer zna više od građana, pa na temelju toga donosi ovu odluku, no problem s time je to što bi Stožer trebao biti transparentan u vezi s onim što zna. Dapače, premijer Andrej Plenković je više puta javno istaknuo da sve informacije koje vlada i Stožer imaju o pandemiji dijele s javnošću, da su transparentni.
Drugi je odgovor, po Šonji, da Stožer provodi socijalni eksperiment u kojem smo zamorci, treći da Stožer želi zaplašiti ljude, a četvrti da je to reakcija na novi soj virusa koji se pojavio u Velikoj Britaniji.
Bilo kako bilo, o razmjernosti mjere zabrane napuštanja županije u kojoj građani imaju prebivalište ili boravište u odnosu na situaciju vjerojatno će morati odlučivati Ustavni sud.
Upozorenje ustavnog suca Abramovića iz ožujka
S obzirom na dosadašnje odluke Ustavnog suda o odlukama Stožera tijekom pandemije, vladajući se vjerojatno ne moraju previše brinuti da će im većina ustavnih sudaca, predvođenih predsjednikom Zvonimirom Šeparovićem, stvarati probleme.
Sloboda kretanja jedno je od temeljnih demokratskih prava građana. Zato ne čudi što se oko ograničavanja istog od samog početka pandemije vode žestoke polemike.
Podsjećamo da je još krajem ožujka ustavni sudac Andrej Abramović u stručnom članku ustvrdio kako Stožer nije smio donijeti odluku o zabrani napuštanja prebivališta.
"Dana 23.03.2020. godine Stožer civilne zaštite RH donio je 'Odluku o zabrani napuštanja mjesta prebivališta i stalnog boravka u RH', prema kojoj se ograničava kretanje na hitne službe, opskrbu i dostavu, uvode propusnice etc. Sasvim je nedvojbeno da se tom odlukom ograničavaju ljudska prava. Prvi problem je da mjeru donosi Stožer civilne zaštite, ali u Zakonu o sustavu civilne zaštite takva mjera nije predviđena, niti je zakon dopunjen u tom smjeru ad hoc novelom od 18. ožujka 2020. godine. Da bi se mjerom mogla ograničavati ljudska ustavna prava, mjera ograničenja mora biti zakonom predviđena i mora ju odrediti nadležno tijelo", napisao je tada ustavni sudac Andrej Abramović.
"Ako nije predviđena, mora biti donesena u zakonodavnom postupku i u predviđenoj proceduri. Kao što je gore već rečeno, sam zakon nalaže da prije donošenja mjera reakcije najprije treba proglasiti stanje katastrofe, što jasno diktira zakonsku proceduru. Ne mogu se na Stožer civilne zaštite novelom Zakona o sustavu civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona, jer to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu. Usput rečeno, Odluka je i inače nomotehnički manjkava na opasan način, pa tako ne sadrži čak niti okvirni rok trajanja mjere ograničenja koju predviđa", pojasnio je sudac Abramović.
Ustavni sud je dosad podržavao skoro sve odluke Stožera
Nije dugo trebalo da se o tome oglasi i Ustavni sud, priopćenjem koje je potpisao predsjednik Šeparović.
"Radi se o privatnim stavovima suca Abramovića na koje on ima pravo, ali iza kojih ne stoji Ustavni sud niti isti predstavljaju stavove Ustavnog suda", navodi se u tom priopćenju.
Načelno, dodali su u priopćenju, sudac Ustavnog suda smije objavljivati stručne i znanstvene članke.
"Međutim, u konkretnom slučaju riječ je o stavovima koje je sudac Abramović zastupao u internoj raspravi između sudaca Ustavnog suda o tome treba li Ustavni sud uputiti izvješće Hrvatskom saboru o pojavama neustavnosti i nezakonitosti prema čl. 104. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Njegove stavove nije podržala velika većina sutkinja i sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske", istaknuo je tada Šeparović.
Kasnije se pokazalo da se većina u Ustavnom sudu priklonila željama vlasti te da su kao ustavno-pravno problematične mjere Stožera ocijenili samo suci Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec
