Predsjednik Donald Trump je otvoreno poručio da će SAD preuzeti vodeću ulogu u Venecueli
Iako Sjedinjene Američke Države danas proizvode više nafte nego bilo koja druga zemlja na svijetu, ta činjenica skriva važnu slabost: američka nafta je pretežno laka sirova nafta. Upravo zbog toga, SAD ostaje strukturno zavisan od uvoza teške sirove nafte, bez koje njegove rafinerije ne mogu funkcionisati punim kapacitetom. U tom kontekstu, Venecuela se ponovo pojavljuje kao ključna tačka američkih energetskih interesa.
Preuzimanje vodeće uloge
Predsjednik Donald Trump je otvoreno poručio da će SAD preuzeti vodeću ulogu u Venecueli tokom perioda tranzicije vlasti, te da će ogromne naftne rezerve te zemlje biti stavljene u funkciju međunarodnog tržišta. Nekoliko sati nakon hapšenja Nicolasa Madura i njegove supruge, Trump je izjavio da će američke naftne kompanije investirati milijarde dolara u obnovu, kako je rekao, „teško devastirane“ energetske infrastrukture Venecuele.
Venecuela raspolaže najvećim potvrđenim rezervama nafte na planeti, a Trump je tvrdio da američko prisustvo u toj zemlji „neće koštati američke poreske obveznike ništa“, jer će se svi troškovi pokriti prihodima koji trenutno, kako je rekao, „odlaze iz zemlje“. U ovom trenutku, jedina velika američka kompanija koja još uvijek posluje u Venecueli jeste Chevron.
Međutim, realnost na terenu daleko je složenija. Trenutno je na snazi potpuni američki embargo na izvoz venecuelanske nafte, a iako Trump želi brzo ponovno pokretanje proizvodnje, stručnjaci upozoravaju da je to dugoročan i izuzetno skup proces. Godine zapuštenosti, nedostatak ulaganja i urušena infrastruktura znače da će povratak na ozbiljne proizvodne nivoe zahtijevati ogromna sredstva.
Peter McNally iz analitičke kuće Third Bridge izjavio je za Sky News da je stanje industrije i dalje nejasno, ali da je izvjesno kako će biti potrebne desetine milijardi dolara kako bi se naftni sektor Venecuele stabilizirao i modernizirao.
Tramp ostaje pri tvrdom stavu
Uprkos tome, Trump ostaje pri tvrdom stavu, poručujući da će SAD „uzeti nazad naftu koju je, iskreno, trebao uzeti mnogo ranije“.
Chevron je saopštio da pažljivo prati situaciju i da ostaje fokusiran na sigurnost zaposlenih i zaštitu imovine, te da posluje isključivo u skladu sa važećim zakonima. ConocoPhillips je, s druge strane, naveo da prati razvoj događaja i njihove potencijalne posljedice po globalno energetsko tržište, ali da je prerano govoriti o konkretnim investicijama. Ostali veliki igrači poput ExxonMobila, Shella, BP-a, TotalEnergiesa i Saudi Aramca zasad se nisu javno izjasnili.
Suštinski razlog američkog interesa leži u strukturi vlastite energetske industrije. Iako proizvodi ogromne količine nafte, SAD proizvodi uglavnom laku sirovu naftu, dok su njegove rafinerije – naročito u Teksasu i Louisiani – projektovane za preradu teške i guste sirove nafte. Prilagođavanje rafinerija drugačijoj vrsti sirovine koštalo bi desetine milijardi dolara, zbog čega se takav scenarij trenutno smatra neisplativim.
Posljedično, SAD izvozi veliki dio vlastite proizvodnje, dok istovremeno uvozi više od šest miliona barela dnevno teške nafte kako bi održao stabilnost domaće prerade.
Tu Venecuela postaje strateški važna. Zajedno s Kanadom i Rusijom, ona posjeduje najveće svjetske rezerve teške nafte. Prema podacima Instituta za energiju, Venecuela kontroliše oko 17 posto ukupnih globalnih rezervi, odnosno približno 303 milijarde barela.
Veliki pad proizvodnje
Ipak, uprkos tom bogatstvu, zemlja je s nekadašnjih 3,5 miliona barela dnevno tokom 1970-ih pala na oko 1,1 milion barela dnevno prošle godine – tek oko jedan posto svjetske proizvodnje. Nakon uvođenja sankcija, SAD je izgubio status glavnog kupca venecuelanske nafte, a Kina je preuzela tu ulogu.
Decenije korupcije, lošeg upravljanja i hroničnog nedostatka ulaganja spriječile su Venecuelu da iskoristi svoje resurse na način na koji su to učinile zemlje Perzijskog zaljeva, poput Saudijske Arabije. Sankcije su dodatno pogoršale situaciju, onemogućivši pristup kapitalu, tehnologiji i opremi.
Većina venecuelanskih rezervi nalazi se u Orinoko pojasu u centralnom dijelu zemlje. Riječ je o izuzetno teškoj nafti koja je skupa za eksploataciju, ali tehnički relativno jednostavna za preradu – barem za rafinerije koje su za to već prilagođene, navodi američko Ministarstvo energetike.
Foto: Screenshot
