Zašto Sarajevo mora pasti - 18 ruku za prevrat u Kantonu

‛Šestorka’ pokazala da je moguć drugačiji i pošteniji model vlasti i društva koji bi mogao promijeniti svijest građana.

Nisam siguran da li upravo prisustvujemo baš historijskoj lekciji. Davno smo naučili zašto je 1943. godine „Prozor morao pasti,“ ali danas mnogima nije jasno – zašto Sarajevo mora pasti?!

Niko ozbiljan nije povjerovao, pa ni sarajevske nane, da su razlozi za preslagivanje snaga u Skupštini Kantona Sarajevo zaista planirani helikopter, što je Vladi KS „šarmantno i državnički“ spočitavao Fahrudin Radončić, ili uvođenje „Zukorlićevih standarda u naš sistem vrijednosti umjesto Nenadića“, za što je nedorečeno Željko Komšić pokušao optužiti Elmedina Konakovića, pa čak ni Konakovićevo navodno raskalašno raspolaganje sa 600.000 KM.

Najneuvjerljiviji u argumentiranju nužnosti smjene vlasti u Sarajevu je bio Bakir Izetbegović rekavši za Vladu Edina Forte da je „imala lijepih ideja, ali nikakav učinak“ osim što „... nešto tamo metu ulice.“ Bilo je to pravo vrijeđanje inteligencije građana koji su u protekloj godini u vladavini „šestorke“ vidjeli mnogo više.

Koalicija „Petak 13“ bez legitimiteta

U postupanju egzekutora, prvenstveno iz SDA, nije bilo ni malo maštovitosti niti truda da pred javnošću nekako kamufliraju stvarne razloge grozničave borbe da se u Skupštini KS razbije „šestorka“, stvori nova većina koja bi smijenila Fortinu Vladu i naredne tri godine odlučivala o svim procesima u Sarajevu. Pa onda, ako razlozi nisu helikopter, Zukorlić, Konakovićevo hadžijanje s državnim parama, šta jeste razlog ovog prevrata u kojem na koncu novoj koaliciji (simbolično nazvanoj „petak 13“) nisu bile bitne ni zakonske procedure? Dok su metode prikupljanja 18 ruku za novu prostu većinu posebna priča...

Recimo da „šestorka“ jeste imala pogrešnih poteza i gafova, ali i spremnosti da greške javno prizna i odmah ih ispravi. Zatim, diskreciono pravo predsjedavajućeg Skupštine KS Elmedina Konakovića da gotovo samostalno upravlja potrošnjom 600.000 KM također jeste etički (i možda pravno) upitno, ali je takvo ovlaštenje u atmosferi koja je vladala u Skupštini KS lako moglo biti predmet tematske rasprave i promjena.

Umjesto toga, postalo je samo povod i izgovor lideru DF-a Željku Komšiću da napusti „šestorku“ i pređe u tabor SDA i Bakira Izetbegovića, kao što je i Radončiću planirani helikopter samo povod. O njihovim razlozima nešto kasnije, jer su strateški razlozi za prevrat svakako definirani u taboru SDA.

No, prije toga mora se reći da koalicija “petak 13.“ (SDA-DF-SBB) jeste sasvim legalna, ali nije legitimna. Sjetimo se da je kampanja, a zatim i podrška glasača DF-a i SBB-a ovim strankama, bila zasnovana na kategoričkim stavovima njihovih lidera da ni po koju cijenu neće koalirati sa SDA! No, sada je nastala upravo tako, tj. prevarom glasača DF-a i SBB-a koji imaju vremena do oktobra da razmišljaju o tome.

Gušenje novog koncepta društva

Najmanje vidljiv, a najopasniji aspekt vladavine „šestorke“ za SDA je to što je kreiran, a zatim i postao sve uspješniji – novi koncept vlasti bez deklariranih nacionalnih stranaka. Svim strankama „šestorke“ moglo bi se spočitavati da su po članstvu dominantno bošnjačke, a što je prirodno obzirom i na sastav stanovništva.

Međutim, „šestorka“ je pokazala da je moguće postići suglasnost i efikasnost u vladanju između stranaka lijeve orijentacije (SDP, DF), građanske opcije (NS), stranke centra (SBB) i stranaka još neprofilirane orijentacije (NiP, NBL) sa vrlo šarolikim sastavom, mladim, obrazovanim kadrovima itd.  Za SDA je tu najopasnije što je i javnost počela da se budi iz apatije shvatajući da „nisu svi isti“ i ipak može drugačije.

Nadalje, novi koncept vlasti imao je i neskrivenu podršku Zapada (SAD, Velika Britanija i Njemačka) te se počeo razvijati kao novi model vlasti, možda primjenjiv i drugdje u Bosni i Hercegovini. Upravo to je razjarilo SDA koja vlada u KS punih 30 godina. Grudva je krenula, postaje sve veća i prijeti da pokrene domino efekat i u kantonima gdje SDA još drži vlast. A primiču se i lokalni izbori.

Dakle, iz vizure SDA novi koncept vlasti trebalo bi srezati dok se još može, dok nisu previše ojačali!

Očuvanje baze za uhljebe, glasače i novac

Drugi veliki razlog također je sprječavanje dalekosežnih posljedica. "Šestorka“ je kontinuirano od dolaska na vlast preispitivala rukovodne strukture javnih ustanova i preduzeća i, naravno, kao i svaka vlast koristila mogućnost da smjenjuje neuspješna rukovodstva te budžetska sredstva povjeri na upravljanje novim ljudima od povjerenja i struke.

Objektivno govoreći, u najvećem broju slučajeva smjene rukovodstava propalih preduzeća bile su opravdane i pozdravljene u javnosti. Zapanjujuća otkrića kriminala i javašluka, stranačkog kadroviranja i uhljebljavanja na štetu struke i kvaliteta javnih usluga kao npr. u GRAS-u, Vodovodu i kanalizaciji, ZOI '84, Toplanama, KRO Rad itd. čiji su godišnji izvještaji padali u Skupštini KS, sasvim su opravdavali smjene. Štaviše, nakon godinu dana čistki i promjena pretežni utisak javnosti bio je da su javne usluge postale kvalitetnije.

Međutim, u SDA se pali alarm jer bi promjene upravljačke strukture u javnim preduzećima već tokom prvog mandata „šestorke“ vjerovatno uticale i na svijest povodljive glasačke mase tj. uhljeba koje je SDA i zaposlila na budžet (+ njihove porodice) koji bi se počeli okretati i davati glas „novim gazdama“. A posebno ako bi se nova vlast pokazala efikasnijom i donijela bolje benefite tim istim budžetskim korisnicima.

Poseban gubitak za „pobjedničku stranku“ bio bi prestanak dotoka novca koji su joj osiguravali „njihovi“ direktori raznim finansijskim marifetlucima, zatim tu su i tenderi rezervirani za povlaštene dobavljače i privatnike, pa korupcija u procesu zapošljavanja itd. Dakle, sve te opskurne poluge moći došle bi u pitanje i „šestorka“ je morala biti zaustavljena.

Zataškati dosadašnji kriminal

Sjetimo se da je konflikt novih snaga i SDA započeo sa razotkrivanjem „tamo nekog teleta“ serviranog u ZOI-jevom restoranu na Bjelašnici, naplati parkinga i skijaških karata... sve bez fiskalnog računa i traga o plaćenom porezu državi. Tadašnji premijer KS i tek odmetnuti SDA-ovac Elmedin Konaković to je nazvao „kriminalom iza kojeg ne želi stajati i pokrivati lopove“, a lider SDA je očiglednu utaju poreza tj. rušenje sistema na zgražanje javnosti nazvao „sitnicama kojim se treba baviti tržišna inspekcija“, a ne Konaković.

Međutim, u godini vladavine kadrovi „šestorke“ su nakon svake smjene nekog menadžmenta u arhivama javnih preduzeća nailazili na gomile dokaza o višegodišnjem kriminalu prethodnih uprava. Ponešto od toga sklonjeno je na vrijeme, dio je javnost već vidjela kroz razotkrivanje afera koja su stigla u medije. Ali, većina kompromitirajućeg materijala nije završila u medijima (kako se dokazi ne bi kompromitirali), nego na prijavama krivičnih djela koje su predate kantonalnim institucijama za provođenje zakona.

Slaba tačka „šestorke“ je što za godinu vladavine nije uspjela neutralizirati uticaj SDA na pravosudne i policijske institucije u KS, ali prijave su zvanično zaprimljene i prije ili kasnije ih se više neće moći ignorirati. Tim prije što je „šestorka“ posljednjih mjeseci imala i političku, ali i stručnu i finansijsku podršku uticajnih stranih faktora (sa ambasadama u Sarajevu) koji su već najavili da će u procesu reformi u BiH posebno insistirati na antikorupcijskoj efikasnosti pravosuđa!

Dakle, u ovom trenutku prioritet vlastodržaca iz dvije i po poratne decenije je da zaustavi antikorupcijski tsunami, dalje pretraživanje arhiva koje vrve od namještenih milionskih tendera i svakovrsnog kriminala prije nego se pravosuđe uspravi i počne zaista nezavisno raditi.

Tri milijarde i izdaja glasača

U poređenju sa opisanim strateškim opasnostima od dalje vladavine „šestorke“ po SDA, budžeti KS koji će biti na raspolaganju naredne tri godine (ukupno više od tri milijarde KM) možda su najmanji motiv „pobjedničke stranke“ za osvajanje vlasti. Operacija pridobijanja 18 ruku za rušenje „šestorke“ vođena je dugo, kilavo i bahato.

Išareti stranih ambasada, otpori zastupnika, ali i nezadovoljstvo javnosti zbog nadolazećeg prevrata bili su sve glasniji jer se očigledno dešavalo nešto nemoralno. Ovo su dali naslutiti i istupi čelnika NiP-a, SDP-a i nezavisnih kandidata, koji su ukazivali na pritiske i ucjene prema zastupnicima SBB-a i DF-a da bi stali uz SDA, ali i na poslovni talenat nekih od njih.

Tako je ovih dana od zastupnika iz skupštinskih klupa procurila informacija da je „cijena ruke u KS dostigla jedan milion maraka“! Iz čije u čiju ruku je prešao kofer s gotovinom vjerovatno nikad nećemo saznati, ali profiliranjem tipova ličnosti pojedinih zastupnika to možemo dosta precizno pretpostaviti.

Argumentacija Željka Komšića da se on savezništvom sa SDA „bori za državu“ i da „zaustavi Zukorlića“ sama po sebi je toliko neubjedljiva da se ne treba ni pobijati. Tako i dalje ostaju sumnje, izrečene iz opozicionih redova o „nekakvom dugu Komšića prema Izetbegoviću“.

Radončićev politički „salto mortale“ osim egocentričkog zadovoljstva zbog fotelje ministra sigurnosti, uz najavljene inauguracije Darka Ćuluma na čelo SIPA-e i Osmana Mehmedagića na čelo OSA-e BiH, također ima dublji smisao i značaj. Posebno za najveće vladajuće stranke (SDA-SNSD-HDZ) u BiH budući da bi ovim postavljenjima imali kontrolu nad svim državnim istražnim polugama, što je za lidere stranaka jako bitno.

Bez obzira kako će se završiti saga u Sarajevskom kantonu, ova drama je skrenula pažnju građana na jednu bitnu stvar – da je moguća efikasna vlast i bez nacionalnih stranaka. To je probudilo ljude iz apatije i oslobodilo kompleksa nebitnosti za vlast.

Prvi pravi test dometa te nove mudrosti građana bit će lokalni izbori u oktobru. A do tada „četvorka“ (SDP-NiP-NS-NBL) i nezavisni kandidati će morati dobro da porade kako bi osigurali uvjete za regularne izbore. Tako da ne bude do brojača, nego do glasača!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Cazin.NET-a.