Obrazovanje ili iskustvo – šta je bitnije?

.
Da li formalno obrazovanje daje neophodnu osnovu za sticanje praktičnih znanja i vještina ili su obrazovanje i znanje neophodno da se određeni posao obavi ipak dvije nepovezane cjeline? Ovo je pitanje sa kojim se najvjerovatnije suočava svaka mlada osoba na početku karijere ili kada planira zaokret u profesionalnom razvoju.

Nastavak teksta će pokušati da ponudi dio odgovora na vječitu nedoumicu.

 

Stvar ukusa?

 

Prosječan profesor univerziteta bi vjerovatno tvrdio da je formalno obrazovanje ključ uspjeha. S druge strane, preduzetnik bi se tome suprotstavio stavom da je u poslu iskustvo najvažnije i da vrijeme uloženo u fakultet može donijeti veći uspjeh u realnom svijetu. Kako o ukusima ne vrijedi raspravljati, najbolje je početi od tržišta rada.

 

Šta kaže statistika?

 

Prema rezultatima 

istraživanja koje je sprovela Američka asocijacija za zapošljavanje među menadžerima, čak 85% ispitanika bi prilikom odabira kandidata dalo prednost onim kandidatima koji su uložili u neku vrstu ličnog obrazovanja. Svega 15% bi favorizovalo neke druge aspekte, među kojima su preduzetnička inicijativa, inovativnost i slično.

S druge strane, isto istraživanje je pokazalo da bi se, uopšte uzevši, menadžeri teško odlučili za kandidata koji ima neku vrstu formalnog obrazovanja ukoliko pritom nema apsolutno nikakvog radnog iskustva. Iz svega navedenog postaje jasno da su oba aspekta u odabiru važna i da svaki od njih može biti presudan za dobijanje posla.

 

Kako pomiriti učenje i rad?

 

Jedan način je svakako rad tokom školovanja i u tome ne postoji ništa novo. Prema tvrdnjama omladinskih zadruga, u regionu je danas potražnja za sezonskim radnicima veća od ponude. Rad tokom školovanja bilo koje vrste višestruko je koristan, jer stvara radne navike, zdrav odnos prema poslu i obavezama, a donosi i dodatne poene kod budućih poslodavaca. Da li je tip posla važan za buduću karijeru? Ne nužno. Poznato je da su neki od najuspješnijih stručnjaka i poslovnih ljudi, poput Billa Gatesa, počeli u kioscima brze hrane.

Ipak, školovanje sa jedne i sticanje profesionalnog iskustva sa druge strane u velikom broju slučajeva mogu da budu dio istog procesa. Postoje brojna zanimanja kod kojih je jednostavno nemoguće razdvojiti praktični rad i formalno obrazovanje. Ovo se ne odnosi samo na visokospecijalizovane profesije do kojih se često dolazi preko stručnih škola – npr. medicinskih i tehničkih – već i na sve one poslove bazirane na međuljudskoj interakciji. Vještine koje podrazumijevaju rad sa ljudima trebaće vam bez obzira na to da li radite u državnoj instituciji ili u privatnom sektoru.

 

Ko najlakše dolazi do posla?

 

Prema podacima sa tržišta rada, to su ipak oni koji se bave zanatima. Najtraženiji su tesari, armirači, zidari, stolari, keramičari, ali i kozmetičari i frizeri, kuvari, pekari i konobari. Razlog za ovaj trend jeste odnos ponude i potražnje. Pojava privatnih fakulteta donijela je i veći broj diplomaca iz raznih oblasti, što je uz migracije dovelo do smanjenja broja majstora iz raznih oblasti, bez kojih je svakodnevni život nezamisliv.

 

Koliko traje put od amatera do profesionalca?

 

Nedostatak obrazovanja danas za pojedince ne predstavlja problem. 

 

Zahvaljujući savremenim modelima učenja i metodama obučavanja postoje obrazovni centri koji nude vrlo brzu, efikasnu i stručnu edukaciju za različite profile. Uz rad sa iskusnim mentorima, kroz dobro osmišljene i efikasne programe, danas je moguće savladati znatno brže ekspertizu za koju su ranije bile potrebne godine učenja.