Primjeri istinskog vjerovanja

.

Ljubav i poštovanje prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem

Zaista je Allah dž.š. ljudima stavio u obavezu ljubav prema Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Put prema Džennetu je zatvorio za sve ljude, osim za one koji slijede Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem; takvima je prsa učinio prostranim i grijehe im oprostio. Poniženim i nevažnim je učinio one koji suprotno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postupaju.

Plemeniti ashabi su postupali u skladu s onim što zahtijeva ljubav prema Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem. Zbog njega su žrtvovali svoje očeve, majke i djecu. Borili su se braneći ga, visoko podižući njegovu zastavu, uznoseći njegov Sunnet i pomažući njegovo zakonodavstvo (Šerijat). Poslanik sallalahu alejhi ve sellem nije napustio ovaj svijet sve dok Arapsko poluostrvo nije postalo islamsko i sve dok se zastava Allahove jednoće (tevhida) nije zavihorila na svim njegovim predjelima. Uzoriti ashabi, a i oni koji su došli nakon njih, nastaviše tim putem nakon Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Osvajali su nove države i srca ljudi sa riječima LA ILAHE ILLALLAH, a znamenja iskrenosti i ljubavi se pokazaše kako pri njima, Allah njima bio zadovoljan, tako i pri onima koji živješe poslije njih. Kolika li je samo potreba muslimana za ovakvim primjerima istinskog vjerovanja pomoću kojih bi ojačali svoju odlučnost slijeđenja Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, i požurili ka slijeđenju njegovog Sunneta i zakona (Šerijata)?

Ljubav prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, je jedan od đerdana vjerovanja (imana), a dosljedno postupanje po njegovom Sunnetu i slijeđenje upute je jasan znak istinske ljubavi prema Allahu dž.š., i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem. U isto vrijeme, to je jedan od najvećih uzroka ljubavi Uzvišenog Allaha prema ljudima.

Allah dž.š. je rekao:
“Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi”. (El-Ahzab, 6)

Poslanik sallalahu alejhi ve sellem je rekao: “Kod koga se bude nalazilo troje, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da voli drugu osobu samo radi Allaha i da mrzi povratak u nevjerovanje kao što mrzi da bude bačen u vatru”. (Buhari, Muslim, Et-Tirmizi, Kitabul-Imani )

Brojni dokazi iz mudre Knjige i časnog Sunneta ukazuju na obaveznost pokornosti Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, izvršavanje njegovih naredbi i slijeđenje njegove blagoslovljene upute. Od tih dokaza su i riječi Uzvišenog:
“O vjernici pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i ne napuštajte ga, pa vi slušate šta on govori.” (El-Enfal, 20)

“Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovom, On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno ostati – a to je uspjeh veliki!”  (En-Nisa’, 13.)

Od tih dokaza su i riječi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem:
”Uistinu je najbolji govor Allahova knjiga, najbolja uputa je Muhammedova,
sallalahu alejhi ve sellem uputa, a najgore su novotarije – a svaka novotarija je zabluda.” (Muslim, Kitabul džumu’ati)

Kao i hadis koji prenosi Irbad bin Sarija:
“Oni koji od vas budu živjeli poslije mene će vidjeti mnoga razilaženja. Zato se čvrsto držite moga Sunneta, sunneta pravednih vladara poslije mene i čvrsto se njega prihvatite. Čuvajte se novotarija, jer svaka novotarija je zabluda.” (Ahmed, Ebu-Davud, Et-Tirmizi, El-Albani)

Aiša r.a. kaže da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
“Ko u našu vjeru unese ono što nije od nje, to se odbacuje.”
U drugoj predaji stoji: “Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa našom vjerom, ono se odbacuje.” (Buhari, Muslim)
Pod pojmom “odbacuje se”, misli se da je taj postupak neispravan i da se po njemu ne može postupati.

Ljubav prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem nesumnjivo je plod vjerovanja (imana), a vjerovanje se povećava i smanjuje. Sa snažnim vjerovanjem se poveća i ljubav prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.
Upravo zato su ashabi ,Allah s njima bio zadovoljan, imali najčistija srca od svih sljedbenika ovog ummeta. Oni su imali najveći stepen ljubavi prema Poslaniku sallalahu alejhi ve sellem koja je nadmašila njihovu ljubav prema roditeljima, djeci, suprugama i imetku. Zbog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem su žrtvovali svoje roditelje i djecu. Uzorita sahabijka, kojoj na Uhudu poginuše otac, brat i suprug, reče:

-Šta je sa Allahovim Poslanikom?
-On je dobro, onako kako je tebi najdraže.
-Dajte mi da ga vidim.
Kada ga ugleda, reče mu: “Allahov Poslaniče, svaka nevolja je neznatna u poređenju s tobom”.

Talha bin Ubejdullah je Poslanika sallallahu alejhi ve sellem na Uhudu štitio svojom rukom, zbog čega mu ona ostade paralizirana.

Sa povećanjem čovjekove ljubavi prema Uzvišenom Allahu, povećava se i ljubav prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.

 Primjer (postupak) Alije r.a. koji je prenoćio u Poslanikovoj sallallahu alejhi ve sellem postelji, u noći blagoslovljene Hidžre.

Ibn Ishak kaže: ”Džibril, alejhisselam, dođe Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i reče mu: ‘Večeras ne spavaj na mjestu na kojem inače spavaš’. Kada noćna tama obavi zemlju, neprijatelji se iskupiše pred Poslanikovim sallalahu alejhi ve sellem vratima, čekajući da on zaspe pa da ga zaskoče. Poslanik ih primijeti pa reče Aliji r.a. : ‘Lezi na moj ležaj i pokrij se ovim zelenim hadremijskim ogrtačem. Nista ti se ružno od njih neće dogoditi.’
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi uglavnom spavao pokriven tim ogrtačem.”

Ibn Ishak dalje kaže: ”Pričao mi je Jezid bin Zijad da mu je Muhammed bin Ka’b El-Kurezij rekao: ‘Kada su se skupili, među njima je bio i Ebu Džehl bin Hišam, koji im pred vratima reče: ‘Muhammed tvrdi da ćete, ako ga budete slijedili, postati vladari Arapa i nearapa, da ćete nakon smrti biti proživljeni i da će vam biti date bašče poput onih jordanskih. Ako tako ne postupite – pobit će vas, pa ćete nakon smrti biti proživljeni i prženi u vatri koja je za vas pripremljena.”
Ibn Ishak još kaže: “Poslanik sallallahu alejhi ve sellem izađe pred njih, uze pregršt prašine i reče:’Ja to i kažem, a ti si jedan od njih!”, Uzvišeni Allah im oduze vid, te ga oni ne vidješe. On ih poče posipati tom prašinom po glavi, učeći ove ajete:

”Ja Sin. Tako Mi Kur’ana mudrog! Ti si, uistinu, Poslanik na Pravome putu, prema Objavi Silnoga i Samilosnoga, da opominješ narod čiji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodušan! O većini njih se već obistinila Riječ – zato oni neće vjerovati. Mi smo učinili da budu kao oni na čije smo vratove sindžire stavili sve do podbradaka, zato su oni glava uzdignutih; kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na oči im koprenu stavili – zato oni ne vide.” (Ja-Sin,1-9)

Učeći ove ajete, svakom od njih je na glavu stavio prašine, a potom je kuda je htio otišao.
Zatim im dođe jedan čovjek koji nije bio sa njima, pa ih upita:
– Šta vi ovdje čekate?
– Muhammeda!
– Allah vas ubio, tako mi Allaha, Muhammed je izašao, svakom od vas je na glavu stavio prašine i otišao svojim putem. Zar ne vidite, šta je sa vama?
Svaki od njih, stavljajući ruke na glavu, nađe prašine, provjeriše i vidješe Aliju r.a. pokrivenog Poslanikovim sallalahu alejhi ve sellem ogrtačem kako leži na njegovom ležaju.
Rekoše: ‘Tako nam Allaha, ovo Muhammed spava!’. Nisu prestali tako govoriti sve dok nisu zoru dočekali. Tada se Alija r.a. probudio iz postelje i oni rekoše: ‘Istinu je nama onaj rekao.” (Siretul Ibn Hišam me’a er-revdil unufi)

Ovo je istinski primjer vjerovanja Alije r.a., a koliko je samo takvih primjera?  Njemu je bilo dobro poznato da su Kurejšije planirale podijeliti sa plemenima odgovornost za ubistvo Poslanika sallallahu alejhi ve sellem.
Postojanje njihovih spletki je potvrdio Uzvišeni Allah u riječima:

“I kada su protiv tebe nevjernici lukavstva smišljali da bi te u tamnicu bacili, ili da bi te ubili, ili da bi te prognali; oni su lukavstva smišljali, a i Allah ih je smišljao, jer Allah to najbolje umije.” (El-Enfal, 30)

Ali duše budu mirne, samo da bi Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio spašen. To je ljubav prema Poslaniku sallalahu alejhi ve sellem, koja je ispunila srca njegovih ashaba. Život i imeci su, u poređenju s njom, bili beznačajni. Neka je Allah sa svima njima zadovoljan i u Džennetu nas zajedno sa njima sastavio.

Primjer ensarijke koju je Poslanik sallalahu alejhi ve sellem zaprosio za Džulejbiba, radijallahu anhu.

Prenosi se od Enesa r.a. da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem zaprosio ensarijku od njenog oca za Džulejbiba r.a.
Otac reče: “Sačekaj dok se posavjetujem sa njenom majkom”. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu reče: “U redu, neka tako bude”. Čovjek ode i o tome obavijesti ženu. Žena to kategorično odbi, a djevojka reče: ”Zar ćete odbiti Poslanikovu sallallahu alejhi ve sellem naredbu? Ako je on njim zadovoljan, oženite ga!”
To je smirilo roditelje koji rekoše: ”U pravu si!” Čovjek ode do Poslanika sallallahu alejhi ve sellem i reče mu :”Slažemo se”.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu reče: ‘I ja sam njime zadovoljan”. Enes kaže: ”Tako se ona udala za Džulejbiba koji ode sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem tragom jednog od njegovih pohoda u kojem poginu, a oko njega su bili mnogobošci koje je on ubio”.
“Ona je kasnije”, kaze Enes,”bila jedna od najbogatijih osoba u Medini.”

U drugoj predaji se kaze: ”Među ensarijkama nije bilo žene sa obilnijom nafakom od nje.” (Mehasinut-te’vil, Hadis bilježi Ahmed)

Ibnul Esir kaže: ”Džulejbib je ensarija koji se spominje u hadisu koji prenosi Ebu Berze El-Eslemi o Poslanikovoj udaji jedne ensarijke. Bio je niskog rasta i zdepast, što se nije sviđalo roditeljima djevojke. Djevojka je, čuvši Poslanikovu sallallahu alejhi ve sellem želju proučila Allahove riječi:
”Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti.” (El-Ahzab, 36)

Rekla je: “Zadovoljna sam i predajem se onome sa kim je zadovoljan Allahov Poslanik. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem joj je zbog toga proučio dovu: ‘Gospodaru moj, obaspi je svakim dobrom i život joj nemoj učiniti teškim.’ Bila je jedna od najbogatijih ensarijki.”
(Ibnul Esir, El-Džezeti, Usdul-gabeti)

Ovo je primjer istinskog vjerovanja u ljubavi, poslušnosti i zadovoljstvu sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem.
Junakinja ovog primjera je žena ensarijka koja je bila zadovoljna Poslanikovim sallallahu alejhi ve sellem izborom i koja je osporila nezadovoljstvo svojih roditelja sa tim prijedlogom. Džulejbib je bio niskog rasta, ali Allah ne gleda u izgled ljudi, nego u njihova srca i djela.

Dzulejbib je bio dostojan ove ensarijke, vlasnice ovog istinskog primjera vjerovanja. I za njega je vezan jedan primjer istinskog vjerovanja u trudu i žrtvi.
Prenosi se od Berza El-Eslemija da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bio u jednoj od svojih bitaka, pa je nakon završetka bitke, upitao:
”Jeste li izgubili nekoga?”
Rekoše: ”Izgubili smo toga i toga.”
Poslanik im reče: “Ali ja sam izgubio Džulejbiba.”
Nađoše ga pored sedam neprijatelja koje je ubio prije nego je bio ubijen. Kada su o tome obavijestili Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, on reče: “Ubio je sedmericu, pa je bio ubijen; on je moj i ja sam njegov.”
Potom mu ispružiše ruke i staviše na Poslanikove sallallahu alejhi ve sellem ruke.On ga je držao sve dok mu ashabi mezar ne iskopaše. Nije imao drugog ležaja osim Poslanikovih sallallahu alejhi ve sellem ruku, sa kojih je spušten u kabur. (Muslim, Fadailus-sahabeti, En-Nevevi)

Allah je Onaj Koji daje uspjeha u pokornosti i Onaj Koji upućuje ka najvećim stepenima (deredžama).

Autor: dr. Ahmed Ferid