Tokom održavanja boksačkog takmičenja, usred borbi – nestalo je struje. Da, u 2025. godini, u dvorani u koju su uloženi milioni maraka, koja godinama prokišnjava, čiji se krov raznese na svaki jači vjetar – publika i takmičari su ostali u mraku.
Ovaj događaj nije samo tehnička greška, već simbol dubljeg problema – nemara, neodgovornosti i potpunog gubitka osjećaja za javno dobro.
Sportska dvorana, koja je trebala biti ponos Bihaća postala je simbol poraza upravljanja, planiranja i odgovornosti.
Građani se s pravom pitaju: ko je odgovoran? Hoće li iko imati hrabrosti stati pred javnost, priznati grešku i uputiti izvinjenje onima koji plaćaju poreze i očekuju barem osnovne uslove za život i događaje? Ili ćemo, kao i uvijek, nastaviti sa šutnjom, prebacivanjem odgovornosti i jeftinim opravdanjima?
U zemlji u kojoj se mašta o aerodromima, autoputevima i svjetskim projektima, očigledno ne možemo riješiti ni problem koji ni najzabačenija sela Evrope nemaju. A dvorana? Ona je, prije nekoliko dana pred stotinama ljudi, pokazala sav jad našeg sistema.
