Poređenja radi, prije samo dvije do tri godine, pita se mogla kupiti za 2,50 KM, dok su kroasani i kifle bili i do 30% jeftiniji. Danas, s prosječnom platom i sve većim životnim troškovima, mnogi građani tvrde da im ni odlazak u pekaru više nije “brza i jeftina” opcija.
Pekari objašnjavaju da poskupljenja nisu rezultat njihove pohlepe, već sve većih cijena sirovina – od brašna i ulja, do električne energije i goriva. „Mi smo primorani na korekcije cijena jer su nam svi ulazni troškovi porasli. Radimo s minimalnom maržom,“ navodi jedan sarajevski pekar.
Potrošači, s druge strane, ističu da je sve teže planirati dnevne troškove, jer čak i obična užina iz pekare može premašiti 5 KM. „Za dijete koje ide u školu svaki dan, to je ogroman izdatak. A plata ista ili manja,“ žali se jedna majka iz Tuzle.
I dok građani s razlogom negoduju, ekonomski analitičari upozoravaju da bez kontrole tržišta i sistemskih mjera neće biti značajnijeg zaustavljanja rasta cijena. Do tada, cijena jedne kifle od 0.50 KM postaje još jedan simbol svakodnevnog udara na džep potrošača.
