Dok je čekao vozilo hitne pomoći naizmjenično je gubio svijest i dolazio sebi, ponekad bi se nasmijao, a ponekad je plakao. Plakao je iz straha da neće stići obaviti hadž, a smijao se zbog toga što mu se to događa tokom najvećeg dana u godini, Arefata. Stalno je podizao svoje ruke i pokušavao da dovi dok su mu se ruke tresle, a njegovo zdravlje pogoršavalo, prenosi Hayat.
U jednom trenutku, neposredno prije nastupanja akšama, počeo je da dovi da bude živ tokom cijele sezone hadža i da mu hadž bude primljen. Odmah nakon toga se onesvijestio.
Kada je vozilo hitne pomoći stiglo, mislili se da neće preživjeti zbog saobraćaja i kombinacije njegovih bolesti, a ljekar je mislio da će ostati u bolnici najmanje sedmicu dana ili će preseliti. Svi su dovili za njega.
U roku od 24 sata, vratio se na Minu i vidjeli, zdraviji i jači nego ikada. Bio je optimističniji i energičniji od bilo koga drugog i nasmiješio se kada je vidio svoje prijatelje. Završio je sve obrede hadža bez ikakvih prepreka,.
Napisao: Sulejman Hani
