Naime, Cvijanović je u razgovoru za ATV istakla da je na vrijeme započela sve aktivnosti na regulisanju carina s SAD-om iz svoje nadležnosti.
"Nakon najave uvođenja recipročnih carina za BiH, institucije i predstavnici Republike Srpske na nivou BiH su jasno izrazili svoj stav da je ovo pitanje neophodno regulisati u pregovorima", navela je Cvijanović.
Međutim, ono što treba podsjetiti jeste da je Cvijanović u aprilu uputila pismo ministru vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staši Košarcu s ciljem određivanja stope od 0 % carina za proizvode iz Sjedinjenih Američkih Država.
Uvođenje stope od nula posto, ekonomski gledano, bilo je izuzetno opasno s obzirom na to da Bosna i Hercegovina uveliko ovisi i o sporazumima koji se odnose na EU blok, a koji posljedično utječu i na ekonomske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon toga, Predsjedništvo BiH, tačnije član Denis Bećirović, u junu je uputio inicijativu za postizanje međudržavnog sporazuma sa Sjedinjenim Američkim Državama.
U prijedlogu inicijative je navedeno, kako su saopćili iz Bećirovićevog kabineta, niz konkretnih prijedloga koji bi mogli biti uključeni u bilateralne aranžmane, poput uklanjanja necarinskih barijera, jačanja institucionalne saradnje te unapređenja investicionih mehanizama.
Tek nakon ove inicijative, država je u suštini pokrenula mehanizme pregovora sa američkom administracijom, što do tada nije bio institucionalni slučaj.
Kako saznaje Klix.ba, Predsjedništvo BiH se nakon toga javilo Howardu Lutnicku i trgovinskim predstavnicima SAD-a nakon čega su pregovori započeti.
Iako su pregovori pokrenuti, i dalje ostaje neizvjesno kakav će biti njihov rezultat s obzirom na to da je Trump najavio kako carine stupaju na snagu od 1. augusta.
Evropska unija ranije je saopćila kako je dogovorila trgovinski sporazum sa SAD-om, a upravo na osnovu tog sporazuma svoj odnos i carinske stope trebala bi prilagoditi i Bosna i Hercegovina.
Uprkos tome što se, po ko zna koji put, odnos Trumpove administracije pokušava jednostrano posmatrati kroz prizmu Bosne i Hercegovine, inicijative i koraci koji su preduzeti u tom pogledu jasno pokazuju kako je redoslijed radnji i dešavanja ipak bio nešto drugačiji te da se umjesto opasnog pristupa koji se prvobitno pokušao nametnuti, ipak posegnulo za državnim rješenjem u kojem bi interesi BiH bili u cjelosti zastupljeni.
