Djevojka rutinski barata dizalicama i gedorama, skida i montira gume

Moraš naučiti krvavo zaraditi, pa da onda više voliš ono što si sam stekao, kaže 20-godišnja Selmedina Marić.

Većina njenih vršnjaka radije bi duže spavala, vrijeme potrošila na izlaske, ljetovanja ili zimovanja, ali Goraždanka Selmedina Marić svaki slobodan trenutak provodi u vulkanizerskoj radnji svog oca Omera pod nazivom „Felga“. Simpatična 20-godišnjakinja rutinski barata dizalicama i gedorama, skida i montira gume na automobilima, na niskim temperaturama njihovim ljubimcima vraća ljepši izgled, dok kod vlasnika izaziva najprije nevjericu, a zatim osmijeh i divljenje.

Propao vikend

- Ko dođe prvi put, uvijek se iznenadi, pa obazrivo traži da to ipak babo preuzme, ali na kraju on provjeri jesam li dobro zavrnula šarafe i svi se smijemo. Od vršnjaka čujem svakakve komentare. Kako možeš, ja ne bih mogao, kako možeš poraniti, za vikend i raspust biti tu, ali nešto je jače u pitanju. Ako ne dođem ovdje, propao mi je vikend i svi znaju da će me naći tu – kaže Selmedina.

Prerano je ostala bez majke, pa je od djetinjstva naučila raditi. I danas se neko sjeti kada je kao devetogodišnja djevojčica, svaki dan pomalo, u ručnim kolicima izvukla ciglu za gradnju novog sprata porodične kuće. Po zvanju je sanitarno-ekološki tehničar, ali posao nije čekala već se za njega sama borila i danas radi u jednom od preduzeća. Tokom školovanja, osim s ocem, radila je i na pijaci ili u butiku. Stotine automobilskih guma prošle su kroz njene ruke uoči zimske sezone.

Ima babo

- Moj otac već 17 godina drži radnju i uvijek sam voljela doći tu. Pomagala sam pri pranju auta, usisavanju, ali vremenom sam počela raditi sve. Naučila sam i montažu guma, pomognem da odvrne šarafe, demontira i postavi gumu. Zavisi koja je guma u pitanju, ali ove najlakše imaju šest-sedam kilograma – priča vrijedna Goraždanka. Zbog stanja u državi mnogi mladi ljudi oslonjeni su na pomoć roditelja, ali neki se i ne bore da to promijene.

- Često sam čula onu: „Ima babo, dat će babo.“ Može i meni babo dati, ali više volim zaraditi svojim rukama. Nijedan posao nije lagan i moraš početi od nečeg teškog, da krvavo zaradiš, pa da onda cijeniš i više voliš ono što si sam stekao – kaže Selmedina Marić. Nakon napornog rada u vulkanizerskoj radnji i uklanjanja tragova ulja, Selmedina isplanira i izlazak s prijateljicama, sretnija i zadovoljnija zbog još jednog dana koji nije uzalud potrošila.

Prva zarada

- Sjećam se raspusta kada sam prvi put počela ovdje aktivno raditi, kad sam skupljala novac za telefon. Nisam izlazila u grad, samo sam štedjela pare za neki polovan „Samsung“ koji mi se svidio. Bio mi je veoma drag i koristila sam ga kroz cijelu srednju školu – kaže Selmedina Marić.

Image