Dova ima veoma veliki značaj i ulogu u životu čovjeka. Ona je srž ibadeta, pokornosti radi koje je Allah, dž.š., stvorio džinne i ljude, jer Uzvišeni kaže da je svijet džinna i ljudi stvorio isključivo radi pokornosti i ibadeta Njemu. Allah, dž.š., želi da Mu se obraćamo i da Mu upućujemo dove:
„Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.’“ (El-Mu’min, 60)
„I molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru!“ (El-A’raf, 29)
Dova nas odgaja da od sebe odbacimo oholost koja je vrlo često prisutna kod mnogih ljudi. Bez obzira na društveni položaj i bogatstvo, vjernik mora ostati skrušen, ponizan i svjestan da ništa nije u stanju uraditi bez Allahove pomoći, te Mu se zato stalno obraća. On nije kao oni koji zaborave na Allaha kada im se otvore putevi bogatstva i dunjalučke slave.
Neminovno će svako od tih oholih ljudi u životu osjetiti slabost i nemoć, bilo zbog bolesti, gubitka položaja ili ovosvjetske moći. Allah, dž.š., može ukazati na ljudsku slabost pojedincu, ali i grupama ljudi kroz prirodne nesreće, ratove, teške zarazne bolesti i slične situacije. U takvim trenucima čovjek mora osjetiti svoju slabost i upućenost na Allaha, dž.š. Blago onome ko tada zna adresu na koju se treba obratiti.
Dova je pokornost, kao što se navodi u hadisu Allahovog Poslanika, Muhammeda, a.s.:
„Dova je ibadet.“ (Hadis bilježe Et-Tirmizi i Ibn Madže)
Kod Allaha, dž.š., najodabranija stvar je dova, kao što se prenosi u hadisu od Ebu Hurejre:
„Kod Allaha, dž.š., najodabranija stvar je dova.“ (Hadis bilježe Ahmed, El-Buhari, Ibn Madže, Et-Tirmizi i El-Hakim)
Dova je uzrok da Allahova ljutnja i srdžba budu udaljene, jer se Allah, dž.š., srdi na one koji Mu se ne obraćaju i ne upućuju dove.
„Ko ne traži od Allaha, dž.š., svoje potrebe, Allah se ljuti na njega.“ (Hadis bilježe Et-Tirmizi i El-Buhari)
Ovaj hadis dokaz je da je dova Allahovog roba njegovom Gospodaru jedna od najvećih obaveza, jer sve dok uči dove Allahu, dž.š., i traži od Njega svoje potrebe, izbjeći će Njegovu srdžbu.
Dova nas odgaja da čovjeku treba oslonac i podrška. Oslanjanje na ljude predstavlja međusobno pomaganje i podršku, ali ne može zamijeniti tevekkul – potpuno oslanjanje na Allaha, dž.š. Dova nas upućuje da se u svim našim poslovima i stvarima oslanjamo na Allaha, dž.š. Bez Njegove pomoći i potpune predanosti Njemu, svaka druga pomoć je ništavna. Naravno, tevekkul ne isključuje poduzimanje potrebnih koraka i truda.
Allah će uslišati naše molbe, kao što se navodi u predaji koju prenosi Ebu Hurejre:
„Koji god musliman okrene svoje lice Allahu, dž.š., i traži od Njega da mu ispuni njegov zahtjev, Allah će mu uslišati njegov zahtjev tako što će mu to ubrzati još na ovom svijetu ili će mu to sačuvati kao nagradu na budućem svijetu, ako ne bude nestrpljiv i požurivao.“ Ashabi su upitali Allahovog Poslanika, a.s.: „A šta znači požurivanje?“ Odgovorio je: „Da kaže: Učio sam dove, ali ne vidim da su mi dove primljene.“ (Hadis bilježe Ahmed i El-Buhari)
Dova otklanja nevolju prije nego što se desi ili nakon što se već dogodila. Muhammed, a.s., rekao je:
„Allahovu odredbu ne može promijeniti ništa drugo osim dova.“ (Dio hadisa kojeg bilježe Ahmed, Et-Tirmizi i Ibn Madže)
U drugom hadisu navodi se:
„Onome od vas kome su otvorena vrata dove, otvorena su mu vrata milosti. Od Allaha, dž.š., neće biti traženo ništa što Mu je draže dati od zdravlja i sačuvanosti od nevolja. Dova otklanja nevolju koja se desila i sprečava da se desi, pa se zato, Allahovi robovi, okrenite dovama.“ (Bilježe ga Et-Tirmizi i El-Hakim)
Učenje dova jedno je od svojstava bogobojaznih vjernika, a ujedno i uzrok čvrstoće i pobjede nad neprijateljem. Tako su Talut i njegova vojska, kada su se suočili sa Džalutom, učili:
„Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!“ (El-Bekare, 250)
Dova mora ispunjavati određenu formu kako bi bila potpuna.
Treba počinjati zahvalom Allahu, dž.š., i salavatom na Poslanika, Muhammeda, a.s. Prenosi se da je jedan čovjek nakon namaza rekao:
„Gospodaru moj, oprosti mi i smiluj se!“
Tada je Muhammed, a.s., rekao:
„Požurio si, klanjaču. Kad završiš namaz, zahvali se Allahu, dž.š., na način koji Njemu dolikuje i prouči salavat meni, pa zatim uputi dovu.“ (Hadis bilježe Ebu Davud, Et-Tirmizi i En-Nesai)
U dovi trebamo priznati svoje grijehe i pogreške. Zato je dova poslanika Junusa, a.s., jedna od najvećih dova:
„Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ (El-Enbija’, 87)
Isto važi i za dovu poznatu kao Sejjidul-istigfar:
„Allahu moj, Ti si moj Gospodar, drugog boga osim Tebe nema. Ti si me stvorio i ja sam rob Tvoj koji se drži ugovora i obećanja Tebi datog koliko mogu. Kod Tebe zaštitu tražim od zla koje počinim. Priznajem da su od Tebe blagodati koje imam i priznajem svoje grijehe pa mi oprosti.“
Ko ovu dovu prouči s iskrenim uvjerenjem navečer pa umre te noći, bit će od stanovnika Dženneta. Također, ko je prouči ujutro pa umre toga dana, bit će od stanovnika Dženneta.
Dova se uči skrušeno i ponizno, odlučno i ustrajno. Uči se u svim stanjima – i u blagostanju i u tegobama.
Od Ebu Hurejre prenosi se da je Muhammed, a.s., rekao:
„Koga raduje da mu Allah usliša dovu u teškim trenucima, neka mnogo uči dove u trenucima blagostanja.“ (Hadis bilježi Et-Tirmizi)
Sunnet je dovu ponoviti tri puta, okrenuti se prema kibli, prije dove učiniti neko dobro djelo i podići ruke tokom dove.
Od Selmana El-Farisija prenosi se da je Muhammed, a.s., rekao:
„Zaista je vaš Gospodar Plemenit i Stidan; stidi se Svoga roba kada podigne ruke Njemu da ih vrati prazne.“ (Bilježi ga Et-Tirmizi)
Poslanik, a.s., znao je prilikom dove zaplakati i pustiti suzu, pa tako i mi trebamo izraziti svoju nemoć i potpunu ovisnost o Allahu, dž.š.
„Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!“ (Nuh, 28)
Za kraj navodimo hadis kudsi kojim nas Allah, dž.š., podstiče da Mu se obraćamo u svakom trenutku:
„O robovi Moji,
Svako od vas je u zabludi osim onoga koga Ja uputim, pa tražite od Mene uputu i Ja ću vas uputiti.
O robovi Moji, svako od vas će biti gladan osim onoga koga Ja nahranim, pa tražite od Mene hranu i Ja ću vas nahraniti.
O robovi Moji, svako od vas će biti bez odjeće osim onoga kome Ja dam odjeću, pa tražite od Mene odjeću i Ja ću vas obući.
O robovi Moji, kada biste svi vi – i prvi i potonji, i ljudi i džinni – stali na jednom mjestu i tražili od Mene, a Ja svakome dao ono što je tražio, to ne bi umanjilo ono što Ja posjedujem osim koliko igla umanji more kada se uroni u njega pa izvadi.“ (Dio hadisa kojeg bilježi Muslim)
Za Preporod.info napisao: Halil Mehanović, prof.
Foto: Ilustracija Cazin.net
