Godišnjica ubistva: Kako je Zoran Đinđić volio Bosnu

.

Podsećala ga je na jedan lijep period njegovog života, kazala je njegova sestra Gordana

Na današnji dan prije 20 godina ubijen je premijer Srbije Zoran Đinđić.

Đinđić je rođen 1. avgusta 1952. godine u Bosanskom Šamcu, a rodnu Bosnu je izrazito volio. Njegova majka Mila je također iz BiH. Porodica Đinđić se iz BiH preselila u Srbiju krajem šezdesetih godina, ali njihova veza sa Bosnom nikada nije prekinuta.

O Zoranovoj ljubavi prema Bosni govorila je ranije njegova sestra Gordana Đinđić-Filipović.

- Podsećala ga je na jedan lijep period njegovog života. Beograd je velegrad u kojoj nema te opuštenosti i bezbrižnosti. Naš otac je bio vojno lice i mi smo u tom duhu vaspitani - govorila je Zoranova sestra.

Kako je rekla, nikada nisu bili učeni da gledaju na nacionalnost prijatelja.

- Zoran je u duši bio Jugosloven, kao što sam i ja bila i ostala Jugoslovenka i ne mogu nikako da se pomirim sa tim da među narodima postoje razlike koje treba da ih dijele. Kakav je ko, sve zavisi od čovjeka, a ne da li je Musliman, Srbin ili Hrvat - istakla je Gordana.

Opisala je i vrijeme kada su živjeli u Bosni.

- Mi smo u Travnik došli da živimo 1962. godine, a odselili smo se 1969. godine. Osim što je bio odličan đak, Zoran je stizao sve - da se bavi šah klubom, karateom i djevojkama. Pored toga njegovim nestašlucima nije bilo kraja. Sjećam se kako smo u Popovskom vrtu brali zelene rezdelije i od njih dobijali herpese na usnama. Onda smo od mame dobijali batine jer nas je upozoravala da ne smijemo da diramo tuđe - rekla je Gordana.

Zoran se nikad nije izdvajao iz društva, prisjetila se ona.

- On se u Travniku skijao niz nasip kuda je prolazila pruga iza zgrade u kojoj smo živjeli. Imam fotografiju gdje se spušta na tim pravljenim drvenim skijama. Ja ih imam kod kuće, kao i njegovu gitaru na kojoj svirao u Travniku.Zoran je neobično volio Travnik. Imao je svoje društvo sa kojima je sve vreme kontaktirao. U prvom razredu gimnazije imao je i prvu ljubav, zvala se Duška - neka su od njenih sjećanja.

Kako je navela, kada je bio premijer Srbije, do njega se teško dolazilo.

- Jednom prilikom u Beograd su došli njegovi travnički školski drugovi. Obezbjeđenje u Vladi Srbije ih nije pustilo, jer nisu bili najavljeni. Međutim, oni su se dosjetili i poslali mu zajedničku fotografiju. On je odmah prekinuo važan sastanak i potrčao da se vidi s njima - istakla je Gordana.

Foto: Avaz