Oholost je jedna od najružnijih i najpogubnijih osobina koju čovjek može nositi u sebi. Koliko je taj grijeh opasan po vjernika, najbolje govori hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
“U Džennet neće ući onaj u čijem srcu bude i trunka oholosti.”
Tada ga je jedan čovjek upitao: “A šta ako čovjek voli da mu odjeća i obuća budu lijepi i uredni?”
Poslanik, s.a.v.s., odgovorio je: “Zaista je Allah lijep i voli ljepotu. Oholost je odbacivanje istine i omalovažavanje ljudi.”
(Muslim, Poglavlje o imanu)
U mnogim kur’anskim ajetima Allah dž.š. upozorava na oholost i njene posljedice. Ona zasljepljuje čovjeka, zatvara mu srce i udaljava ga od spoznaje istine.
Opasnosti oholosti
1. Zatvaranje prema istini.
Allah dž.š. kaže:
“Odvratiću od znamenja Mojih one koji se budu bez osnova na Zemlji oholili…” (El-A’raf, 146)
Ohol čovjek ne može prepoznati Allahova znamenja, iako su svuda oko njega. Njegova duša postaje slijepa za istinu.
2. Zapečaćeno srce.
“…Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog.” (Gafir, 35)
Kad Allah zapečati srce, ono više ne može primiti iman.
3. Mržnja Uzvišenog.
“…On, doista, ne voli one koji se ohole.” (En-Nahl, 23)
Oholost udaljava čovjeka od Allahove milosti.
4. Kazna i poniženje.
“Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju, ući će u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60)
Povodi oholosti
Ljudi se uzohole iz različitih razloga, a najčešći su:
- Bogatstvo.
Imućni često zaborave da je njihov imetak samo kušnja i prolazna blagodat. Onaj ko zaboravi na zahvalnost, lako se uzdigne iznad drugih. - Znanje.
Neki, čim steknu diplomu, pomisle da su iznad ostalih. Međutim, Allah dž.š. kaže:
“…a vama je dato samo malo znanja.” (El-Isra, 85)
Pravi učenjak zna da je njegovo znanje kap u moru Allahove mudrosti. - Ljepota.
Lijep čovjek ne smije dopustiti da ga šejtan navede na oholost. Umjesto toga, vjernik uči:
“Allahu, uljepšaj moj moral kao što si uljepšao moj izgled.” - Ugled i broj sljedbenika.
Mnogi se uzdižu zbog moći i položaja, zaboravljajući kako su završili svi diktatori historije. - Porijeklo.
Islam odbacuje oholost po rođenju ili naciji. Poslanik s.a.v.s. je rekao:
“O Ebu-Zerre, u tebi još ima džahilijeta.” (Buhari)
Kako se oholost manifestuje
Oholost se vidi u ponašanju, govoru, hodu, odijevanju, pa čak i u načinu kako čovjek jede ili sjedi. Oholi žele da im se drugi klanjaju, da im ustaju, da ih prate i služe. Takvo ponašanje je suprotno islamskom duhu skromnosti i poniznosti.
Primjer skromnosti Poslanika s.a.v.s.
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najskromniji od svih ljudi.
Krpao je vlastitu obuću, muzao ovcu, kupovao na pijaci, ručao sa slugom, rukovao se i s bogatim i sa siromašnim. Uvijek je prvi selamio i nikada nije omalovažavao hranu koja mu je ponuđena. Bio je blag, veseo, darežljiv i skroman.
Govorio je:
“Skromnost u odijevanju dio je imana.” (Ebu-Davud, 4143)
Liječenje oholosti
Da bi se izliječio od oholosti, čovjek mora:
- spoznati svoju prolaznost i slabost,
- razmisliti o veličini Allaha dž.š. i svojoj malenkosti,
- osvijestiti da ništa nije njegovo trajno vlasništvo,
- stalno raditi na skromnosti i zahvalnosti.
Kada vjernik spozna koliko je mali pred svojim Stvoriteljem, oholost nestaje, a u srce se vraća mir.
Poruka za kraj
“Nemoj po zemlji ponosito hodati; sigurno ti nećeš zemlju rascijepiti, niti visinu brda dostići.” (El-Isra, 37)
Ova poruka neka bude opomena svakom čovjeku koji se uznosi nad drugima.
Istinska veličina ne dolazi od bogatstva, izgleda ili porijekla — već od poniznosti, dobrote i iskrenog vjerovanja.
“I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ste iznad njih ako budete pravi vjernici.” (Ali Imran, 139)
