Hronični umor može biti simptom ozbiljne bolesti, kako ga prepoznati

.
Naučnici pretpostavljaju da se neki od nas rađaju s predispozicijama za razvijanje sindroma

 

Umor poslije napornog dana je normalan, ali hronični umor koji traje nekoliko sedmica ili mjeseci može narušiti kvalitet života i dovesti do pojave sindroma hroničnog umora. Hronični umor, također, može biti simptom ozbiljne bolesti, a kako bi ga liječili treba promijeniti životne navike.

Nekoliko faktora

Sam uzrok sindroma hroničnog umora nije u potpunosti poznat, a naučnici pretpostavljaju da se neki od nas rađaju s predispozicijama za razvijanje sindroma. Postoji nekoliko faktora koji ga mogu podstaknuti, a to su:

Virusne infekcije – Mnogo ljudi koji se zaraze raznim virusima razviju sindrom hroničnog umora, pa se sumnja da su upravo virusi okidači simptoma. Sumnja se da se radi o virusima Epstein-Barr ili herpes virus 6, no još nema konačnih naučnih dokaza o njihovoj povezanosti.

Problemi s imunološkim sistemom – Pokazalo se da ljudi koji pate od sindroma hroničnog umora imaju i narušen imunološki sistem, no nije dokazano da je sam narušen imunitet uzrok sindromu.

Disbalans hormona – Ljudi koji imaju sindrom hroničnog umora često imaju i premale ili prekomjerne količine hormona u krvi. Radi se o hormonima koje proizvodi hipofiza, hipotalamus i nadbubrežna žlijezda.

Fizička ili mentalna trauma – Velik broj oboljelih od sindroma hroničnog umora navodi da su prije pojave simptoma imali neku tešku fizičku ili mentalnu traumu.

Životne navike

Nezdrave prehrambene navike

Hronični umor uzrokuju i životne navike kao što su:

- Česta konzumacija alkohola

- Fizička neaktivnost

- Nedostatak sna

- Prevelika konzumacija kofeina

- Nezdrave prehrambene navike

Bez dijagnoze

Sindrom hroničnog umora može biti poprilično zahtjevno dijagnosticirati

Sindrom hroničnog umora može biti poprilično zahtjevno dijagnosticirati jer ne postoje zadane pretrage koje mogu ukazati na postojanje sindroma. Procjenjuje se da oko 85 posto osoba koje pate od ovog simptoma još nemaju službenu dijagnozu. Velik uzrok je i stigmatiziranje ovog poremećaja kao nedovoljno ozbiljnog. Proces dijagnoze je dugotrajan jer je potrebno isključiti sve ostale moguće uzročnike hroničnog umora.

Jednom kada su ostali poremećaji i bolesti isključeni, potrebno je s ljekarom dobro proći kroz sve simptome i tek tada je moguće dobiti inicijalnu dijagnozu. Važno je da dijagnozu ne postavljamo sami jer bi tako mogli propustiti neki veći i opasniji problem. Ne postoji jedan određen lijek za liječenje simptoma hroničnog umora, terapija i savjeti dijele se na individualnom nivou.