Iako entiteti imaju mehanizme kojima kogu fiksirati cijene ili propisati najvišu cijenu određenih proizvoda, oni te mehanizme ne koriste.
Enorman rast cijena goriva u BiH samo je jedan od uzroka rasta ostalih cijena roba i usluga u proteklom periodu. Uz to nije rijetka pojava da se u bh. trgovinama nude proizvodi po nerealno visokim cijenama.
„Te su cijene ponekad i po nekoliko puta više nego u zemljama EU. Takođe, primjetna je pojava različitosti cijena istovjetnih proizvoda na tržištu BiH“, upozorila je Čolović.
Neki od od osnovnih prehrambenih proizvoda kao što je ulje skuplji su i za 50 feninga u odnosu na određene zemlje EU. Slično je i sa mlijekom i brašnom. Zanimljivo je i da je litar flaširane vode u BiH skuplji nego primjerice u Njemačkoj.
„Cijene većine proizvoda na bh tržištu nisu usklađene sa kupovnom moći potrošača. Standard potrošača u Bosni i Hercegovini je jako nizak; plate zaposlenih se smanjuju, veći broj radnika ostaje bez posla, a uz to imamo nezaposleno i preko 50 posto radno sposobnog stanovništva. Statistika pokazuje da je cijena potrošačke korpe u BiH u odnosu na primanja građana, među najskupljim u Evropi… Zbog svega navedenog, većina potrošača u BiH nisu u mogućnosti nabaviti osnovne proizvode, niti uredno platiti račune za osnovne ekonomske usluge: struju, vodu, grijanje…“, navela je Čolović za Fokus.ba.
Cijene proizvoda na BH tržištu formiraju se slobodno u skladu sa entitetskim zakonima o kontroli cijena.
„Međutim, i poradi principa slobodnog forrmiranja cijena, entitetskim zakonima i to Zakonom o kontroli cijena u Federaciji BiH i Zakonom o regulisanju cijena u RS-oj, uređeno je da se kao mjere neposredne kontrole, za pojedine proizvode mogu propisati fiksne ili najviše cijene. Mjere neposredne kontrole cijena zasnivaju se na ekonomskim kriterijima, a iste propisuju entitetske vlade“, zaključila je Čolović.
