Logoraši iz Hrvatske: Dodik prijeti i potiče incidente, za to mora snositi sankcije

BiH/HRVATSKA - Predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik u nedjelju je izjavio kako bi Hrvatskoj bilo najpametnije da pusti na slobodu pukovnika Vojske Republike Srpske Daneta Lukajića, koji je uhapšen u subotu u Ličkom Petrovom Selu zbog sumnje da je počinio ratni zločin u logoru "Manjača".

Dodik je kazao kako bi Hrvatskoj "bilo najpametnije" da ga odmah oslobodi.

"Hrvatskoj bi to bilo najpametnije da učini zbog dobrih odnosa koje njegujemo i pokušavamo izgraditi i s Hrvatima u BiH", kazao je Dodik 

Takve izjave Dodika iz Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracionih logora ocjenjuju kao prijeteće, te pozivaju bh. pravosuđe da reagira.

Predsjednik logoraša iz Vukovara Zdravko Komšić rekao je agenciji Patria da je jasno da Dodik neće poduzeti konkretne korake i ostvariti prijetnje, ali da njegovi javni nastupi potiču međunacionalnu mrženju, te da stvaraju ambijent u kojem se može izroditi incident.

„To je otvorenja prijetnja lokalnim građanima koji žive u BiH. Iako Dodikove izjave ne doživljavam ozbiljno, one siguro nisu bezazlene, jer mogu potaknuti druge na incidente“, rekao je Komšić.

Sličnog je mišljenja i predsjednik logoraša Sisačko-moslavačke županije, Ivan Lipak, koji kaže da Dodik živi od izjava kakve je dao u slučaju Lukajića, jer, smatra, nešti drugo nema ponuditi građanima.

„Dodik ucjenjuje i prijeti, a to nikome ne može donijeti dobro“, rekao je Lipak Patriji.

Hrvatska policija uhapsila je na graničnom prijelazu Ličko Petrovo Selo Danu Lukajića, osumnjičen za ratne zločine, u vrijeme kada je bio zapovjednik srpskog koncentracijskog logora Manjača kod Banja Luke.

Koncentracioni logor Manjača formiran je na vojnom poligonu iznad Banja Luke, 1991. godine. Tada je služio zatvaranju zarobljenih Hrvata sa ratišta u Hrvatskoj. 

Lipak je rekao da su prvi logoraši u Manjači bili logoraši iz Hrvatske Kostajnice, njih nešto više od 180, koji su uhapšeni i odvedeni 12. septembra 1991. godine

Nakon agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, logor je korišten za prijem logoraša bošnjačke i hrvatske nacionalnosti sa okupiranih područja općina Šipova, Sanskog Mosta, Ključa, Mrkonjić Grada, Prijedora, Kotor Varoši, Bosanske Krupe, Doboja, Banja Luke… U logo su zatvarani i neki Srbi, koji se nisu slagali sa tadašnjim političkim vrhom bosanskih Srba i politikom iz Beograda.

Iz Saveza logoraša u BiH navode da je kroz logor Manja prošlo oko 5.000 logoraša.

„Logoraši su držani u nehumanim i životinjskim uvjetima, u štalama koje su prije toga korištene za smještaj stoke. Svakodnevno su tučeni i zlostavljani. U ovom logoru, kao i prilikom transporta logoraša do logora Manjača i iz logora, ubijeno je oko 80 logoraša“.

Veća grupa starijih i maloljetnih logoraša iz logora Manjača puštena je 14.11.1992. godine. Mjesec dana kasnije logor je rasformiran da bi nedugo poslije toga ponovo bio formiran i bio u funkciji sve do 1996. godine, što ga čini jednim od logora koji je najduže bio u funkciji devedesetih godina.