Namjenska industrija u Krajini: “Zemlja koja ne proizvodi vlastitu sigurnost – moli za tuđu”

 

U Unsko-sanskom kantonu je danas objavljena državnički sročena i strateški utemeljena inicijativa: pokretanje savremene namjenske industrije u Krajini, s jasno definisanim funkcionalnim ulogama za ključne gradove regije.

 

Inicijativa je već izazvala duboke reakcije – i tišinu u političkim krugovima.

Njeni autori nisu kabineti, ni stranačke centrale – već pojedinac čije ideje već duže vrijeme uznemiruju uspavane narative u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime: Selmir Mujagić – pokretač narativa koji sve češće postaje kolektivni.

U snažnoj i državnički sročenoj poruci, Mujagić poručuje: „Nema suvereniteta bez sigurnosti. Nema sigurnosti bez sposobnosti da je sam braniš. A nema ni odbrane – ako sve što nosiš i pucaš moraš uvoziti.“
Namjenska industrija kao kičma suvereniteta

U inicijativi se precizno navodi strateški raspored buduće namjenske industrije:

• Bihać – komandni centar i inženjering
• Cazin – proizvodnja bespilotnih sistema (dronovi, izviđački moduli)
• Velika Kladuša – logistika, sklapanje i distribucija
• Bosanska Krupa – proizvodnja municije i lakog naoružanja
• Sanski Most – elektronika, senzori, signalni sistemi
 

“Svaka država koja želi da je poštuju – mora proizvoditi ono što se poštuje.“

U inicijativi se navodi da ovi gradovi već posjeduju industrijske zone, tehnički kadar, obrazovanu dijasporu, hiljade kvadrata praznih hala – ali nedostaje zajednički strateški okvir da se sve to stavi u službu države.

“Ne tražimo oružje da bismo ratovali – tražimo fabrike da više nikad ne moramo”
Autor inicijative podsjeća da je Krajina historijski dokazala šta znači stati ispred države kad mnogi drugi posustanu.

“Ovuda su prolazile sve vojske koje su pokušale slomiti Bosnu – ali su naišle na narod koji ne odstupa. Danas Krajina ne predlaže rat – već plan da se Bosna više nikada ne zatekne nespremna.”
Poseban naglasak stavljen je na povratak mladosti:

“Ne tražimo da naša djeca dolaze kući samo na odmor. Želimo ih nazad – u fabrike, u institucije, u službu države. Da svoje znanje i kapacitete stečene u svijetu – vrate narodu i domovini.”

Tri strateška zahtjeva ove inicijative
Pored namjenske industrije, autor inicijative jasno navodi tri strateške tačke koje Krajina traži kao minimum državne odgovornosti:

1. Ministar vanjskih poslova iz Krajine
2. Izgradnja brze ceste Sarajevo – Bihać – Cazin – V. Kladuša (projekat već postoji, čeka realizaciju)
3. Pokretanje namjenske industrije u Unsko-sanskom kantonu
 

Poziv na formiranje zajedničke platforme
Mujagić poziva sve parlamentarne stranke u USK da formiraju jedinstvenu platformu za zagovaranje ovog projekta prema institucijama u Sarajevu.

Navodi se da platforma ima kapacitet da jedinstveno djeluje, bez obzira na razlike, ako postoji volja i svijest o težini trenutka.

U završnici, uz jasnu poruku da je namjenska industrija u Krajini “sablja koja čeka svoju komandu”, autor navodi da će ova inicijativa u dokumentovanom obliku biti poslana svim relevantnim institucijama, te da će narod jasno vidjeti ko je uz narod, a ko uz status quo..