Nijemci pišu o Golom otoku: "Nema dostojanstva za žrtve komunizma”

U prilogu se navodi kako je na Golom otoku umrlo oko 4000 ljudi, većinom od iscrpljenosti, gladi ili mučenja, te da su se uvjeti u logoru poboljšali oko 1956. godine te su tada u zatvor na ovom jadranskom otoku sve više počeli dolaziti kriminalci, dok su prije tu bili isključivo politički zatvorenici jugoslavenskog režima.

Hiljade zatvorenika bile su na otoku smještene i mučene. Bivši jugoslavenski zatvor je prestao raditi prije više od 30 godina i kompleks se raspada. Rijetki ljudi komemoriraju žrtve”, navodi se u prilogu njemačkog javnog radija Deutschlandfunk o Golom otoku.

U prilogu se navodi da put do Golog otoka s obližnjeg Raba traje 15 minuta vožnje brodom, a tamo putnike na pristaništu dočekuje jedna mala suvenirnica. U blizini je i restoran čiji je vlasnik Igor Tomičić, koji je za Deutschlandfunk izjavio kako se zgrade starog zatvora posve urušavaju, Index.hr.

"Trebalo bi napraviti muzej"

Velika je to šteta. Ostale su još dvije-tri zgrade koje su u dobrom stanju. Tamo bi trebalo napraviti muzej. A možda i mali hostel, kako bi posjetitelji otoka imali gdje prenoćiti”, izjavio je ugostitelj.

U jednoj od zgrada bivšeg zatvora se može pogledati dokumentarni film u kojemu zatvorenici govore o svojim iskustvima, među njima i umjetnik Alfred Pal, koji je na Goli otok doveden 1949. pod sumnjom staljinističkih simpatija. Pal u filmu svjedoči kako se ljude na Golom otoku preodgajalo kako bi shvatili “da su ništa i da o svemu odlučuje Partija”.

Na Golom otoku umrlo oko 4000 ljudi

U prilogu se navodi kako je na Golom otoku umrlo oko 4000 ljudi, većinom od iscrpljenosti, gladi ili mučenja, te da su se uvjeti u logoru poboljšali oko 1956. godine te su tada u zatvor na ovom jadranskom otoku sve više počeli dolaziti kriminalci, dok su prije tu bili isključivo politički zatvorenici jugoslavenskog režima. 1988. je zatvor pak zatvoren, a postojeća dokumentacija uništena, ističe Deutschlandfunk.

Podsjeća se i da su mnogi ljudi s obližnjeg Raba radili kao čuvari na Golom otoku, pa im nije bilo u interesu da se o tome sačuva dokumentacija. 

O svojim iskustvima su dugo vremena šutjeli i čuvari, ali i zatvorenici koji su bili na Golom otoku, a za očuvanje sjećanja na užase Golog otoka danas se zalaže par nevladinih udruga i lokalna turistička zajednica Lopar. Oni kažu da im treba državna pomoć kako bi Goli otok dobio memorijalni centar. 

Marin Muščo iz Turističke zajednice rekao je za Deutschlandfunk kako postoji i zakonski prijedlog da se na Golom otoku počne ozbiljnije komemorirati zatvorenike, ali da je zastao u saboru. Lokalci pak žele da se tako omogući i razvoj Golog otoka, ali i poštovanje za njegove žrtve.