Alarmantni podaci o bolovanjima u ŠPD “Unsko-sanske šume” otkrivaju ozbiljne sistemske propuste i izazvali su burne reakcije javnosti.
Prema zvaničnim izvještajima, samo u prošloj godini u ovom javnom preduzeću evidentirano je čak 125.000 sati bolovanja, što na 626 zaposlenih daje prosjek od 25 radnih dana po radniku godišnje. Međutim, ako se uzme u obzir da bolovanje nisu koristili svi, nego približno polovina zaposlenih, dolazi se do još alarmantnijeg podatka – oni koji su koristili bolovanje odsustvovali su u prosjeku oko 50 radnih dana godišnje, odnosno više od dva mjeseca po osobi.
Ovi brojevi pokreću ozbiljna pitanja o uzrocima tolikog odsustva – da li je riječ o stvarno teškim radnim uslovima u sektoru šumarstva, ili o zloupotrebama sistema bolovanja koje godinama prolaze bez kontrole?
“Šumarska terapija bolovanjem”
Kritike na račun poslovanja i radne discipline u “Unsko-sanskim šumama” pojačane su nakon što je objavljeno da su pojedini službenici ostvarili i do 99 dana bolovanja u jednoj sezoni.
U objavi na društvenim mrežama istaknuto je da se u ovom javnom preduzeću pojavila nova “disciplina” – “šumarska terapija bolovanjem”.
Također se navodi da je među “rekorderima” magistar šumarstva Jasmin Mešić, potpredsjednik Skupštine Unsko-sanskih šuma, koji je, kako piše, “spojio fizičku pasivnost s administrativnim aktivizmom”. Uz njega se pominje i Haris Mešić, bivši direktor preduzeća koji, prema objavi, “nije viđen na poslu od 2018. godine”, te Midhat Arnautović, predsjednik Skupštine, koji je u prošloj godini imao 39 dana bolovanja.
Prema dostupnim podacima iz tabele koja kruži društvenim mrežama, neki uposlenici su bolovali i više od 2.000 sati godišnje, što u radnim danima znači gotovo pola radne godine odsustva.
Odgovornost i posljedice
Ovakvi podaci izazivaju zabrinutost građana, ali i pitanja o odgovornosti uprave.
Ko plaća cijenu tolikog gubitka radnih dana – preduzeće, kanton ili svi građani USK-a?
Stručnjaci upozoravaju da ovakva praksa ne samo da umanjuje efikasnost poslovanja, nego stvara i moralnu eroziju u sistemu – gdje redovni radnici preuzimaju teret onih koji su često odsutni, dok plate svima redovno pristižu.
Šuma raste, trupci putuju, a bolovanja cvjetaju
I dok “Unsko-sanske šume” ostvaruju prihode od sječe i prodaje drveta, čini se da je broj dana provedenih na bolovanju proporcionalno rastao s prihodima.
Kako je slikovito zaključeno u jednoj od objava:
“Šuma raste, trupci putuju, a bolovanja – cvjetaju. Da se uvede kvota i za to, do sada bismo imali i izvozni višak.”
