Oglasio se Bazdulj nakon što je proglašen nepoželjnim u Bihaću: Prvom prilikom ću navratiti i s ćejfom ispijati pive

asd
Ne postoji zakonit način da neoptuživanoj i neosuđivanoj osobi ograničite slobodu kretanja. Kako će tačno Gradsko vijeće spriječiti mene da dođem u Bihać i popijem kafu? Nije Bihać ništa više njihov nego što je moj. Moj pradjed je u tom istom Bihaću bio kadija.

Ovako je za “Glas Srpske” poznati književnik Muharem Bazdulj prokomentarisao odluku Gradskog vijeća Bihaća da njega, režisera Emira Kusturicu i nobelovca Petera Handkea proglase nepoželjnim licima u ovom gradu.

“S velikim ću ćeifom prvom prilikom navratiti i ispiti jedan ‘preminger’. Zapravo, neću stati na jednom”, kaže Bazdulj.

Inicijativu je podnijela vijećnik Elvira Selmanović, a kao razlog navedeno je “negiranje genocida u Srebrenici”.

“Poznato je da je Kusturica u ratnim godinama veličao politiku Slobodana Miloševića, a svaki normalan čovjek trebalo bi da negira takve stvari. Poznato je da je genocid u Srebrenici najveća tragedija i istorijska istina i negiranje genocida se može okvalifikovati kao zločin”, tvrdi Selmanovićeva.

Bazdulj ističe da mu je reakcija bila trojaka, na tragu “Magarećih godina” Branka Ćopića, “jedne od najdražih knjiga njegovog djetinjstva, a koja se dešava baš u Bihaću”.

“Pod jedan, za mene ta ‘inicijativa’ ima težinu lista toalet papira. Pod dva, dosta je tužno za taj grad i šire da se ovakve svinjarije rade bez ikakve reakcije javnosti. U tom gradu se prije osamdeset godina sastajao AVNOJ, a danas ga neki marginalci pretvaraju u šovinističku kasabu koja umjetnike proglašava nepoželjnim osobama.

Budite bar dosljedni, proglasite ‘nepoželjnim osobama’ sve Handkeove prevodioce, izdavače, glumce koji igraju u njegovim pozorišnim komadima, njihove prijatelje i prijatelje njihovih prijatelja”, istakao je Bazdulj.

Kao treći, i najvažniji razlog, naveo je da je ovo samo dimna zavjesa da Gradsko vijeće pokuša sakriti činjenicu da su od tog prelijepog grada napravili najneperspektivnije mjesto za život u njegovoj viševjekovnoj istoriji.

“Ima valjda i sedamdeset godina da se manje djece nije upisivalo u bihaćke škole, cijele generacije maturanata bježe preko granice čim im se namjesti prilika, grad grca pod migrantskom krizom, sve je više praznih kuća i nekošenih dvorišta”, rekao je Bazdulj.

Grad koji se, prema riječima poznatog književnika, samjeravao sa Mostarom i Banjalukom je po rezultatima posljednjeg popisa stanovništva već počeo da kaska za Cazinom, koji bi uskoro mogao, sa stanovitim pravom, da pokrene inicijativu da postane administrativni centar Unsko-sanskog kantona.

“A realna očekivanja od narednog popisa u Bihaću spadaju u žanr horora iz fascikle ‘grad duhova’. Umjesto da rade svoj posao, gradski vijećnici fantaziraju o ‘nepoželjnim osobama’. Nazdravlje im njihove fantazije, ali one mene lično dotiču manje i od poslovičnog lanjskog snijega – zaključio je Bazdulj.