Home

Ovo su imena Srebreničana koje je Srbija jula 1995. izručila Mladićevim ubicama

21 Jul

Ovo su imena Srebreničana koje je Srbija jula 1995. izručila Mladićevim ubicama

Mučni proboj šumskim stazama jula 1995. godine, nakon okupacije Srebrenica, bošnjačkim muškarcima se činio kao jedini spas.

Kolona, koju je prema nekim podacima činilo oko 15.000 osoba, a koja je 11. jula 1995. negdje pred ponoć, sa lokaliteta sela Šušnjari i Jaglić krenula na svoj put života i smrti, razbijena je iz zasjede, a nakon toga i dalekometnom artiljerijom na Kameničkim brdima (općina Bratunac).

Oni koji su preživjeli i uspjeli pobjeći, bježali  su  u različitim pravcima. Najviše ljudi je nastavilo proboj prema slobodnoj tuzlanskoj teritoriji pod kontrolom Drugog korpusa Armije RBiH preko Konjević polja, Cerske, planine Udrč, Crnog vrha, Baljkovice...,  a ostali su otišli na sve četiri strane svijeta.

 

Ko je Risto Šehovac

Neki su tumarali šumama i po pola godine. Do Tuzle je, prema grubim procjenama, uspjelo doći između 5.000 i 6.000 osoba. Više stotina ljudi se uspjelo probiti do Žepe, nekoliko desetina do Goražda. Blizu hiljadu Srebreničana se preko općina Vlasenica i Šekovići, probilo do Kladnja. Njih stotinjak, nakon niza neuspjelih pokušaja u raznim pravcima, jedini spas je vidjelo u prelasku Drine na potezu od Skelana, Bratunca do Zvornika i ulaska u Srbiju na područje općina Bajina Bašta, Ljubovija i Mali Zvornik.

Većina njih koji su uspjeli preći u Srbiju, s namjerom da se dokopaju Sandžaka, Makedonije i Mađarske, gdje su vidjeli spas, uhapšeno je od strane Vojske Savezne Republike Jugoslavije i MUP-a Srbije i vraćeno  Mladićevim i Karadžićevim ubicama, koji su ih odvodili na već poznata gubilišta.

Svega nekoliko Bošnjaka je uspjelo preživjeti, tako što su iz Srbije vraćeni i odvedeni u logore. Među njima je bio i bivši načelnik općine Srebrenica Abdurahman Malkić. Nakon što je čamcem preko Drine uspio preći u Srbiju, Malkić je uhapšen i onda vraćen u Zvornik,  odakle je prebačen u logor Batković kod Bijeljine.

Logor je u njegovom slučaju značio ostanak u životu. Međutim, Malkićeve sreće nisu bili mnogi srebrenički nesretnici. Objavljujemo nekoliko njihovih imena i autentičnu dokumentaciju koja potvrđuje da su od strane MUP-a Srbije predati vojnim i policijskim snagama Republike Srpske, nakon čega su ubijeni.

Najodgovornija osoba za izručenje iz Srbije i slanje srebreničkih Bošnjaka u smrt, bio je je Risto Šeovac, komandir graničnog prijelaza između BiH i Srbije na mostu koji spaja Skelane i Bajinu Baštu.

U zapisniku sačinjenom 21. jula 1995.godine, Risto Šeovac (MUP Srbije) predaje Peri Miliću (MUP Republike Srpske), sljedeća lica: Smajila (Ćamila) Mehmedovića, Ramiza (Rasima) Muminovića i braću Bekira i Ibrahima Kanđetovića, sinove Atifa.

 

Otimali im novac

Mehmedović je u trenutku hapšenja kod sebe imao 40 njemačkih maraka, Muminović 2.500 njemačkih maraka i 100 švicarskih franaka, Bekir Kandžetović 650 njemačkih maraka, dok Ibrahim Kandžetović nije imao novaca. Na spisku nestalih Bošnjaka Srebrenice pod brojem 4960 vodi se Smail (Ćamila) Mehmedović, pod brojem 5606 Ramiz (Rasima) Muminović, pod brojem 4131 Bekir (Atifa) Kandžetovića, a pod brojem 4137 Ibrahima (Atif) Kandžetović. Ibrahim i Bekir Kanđetović, pridodati su kao posljednje žrtve za ukop 2016. godine.

U zapisniku sačinjenom 23. jula 1995.godine, oko 18 sati na istom graničnom prijelazu, Milovan Jevtović, ispred MUP-a Srbije Milunu Perendiću, radniku MUP-a Republike Srpske, predaje Sadika (Hakije) Salihovića i Hamdiju (Ahme) Delića.

Na spisku nestalih Bošnjaka Srebrenice pod brojem 7050 vodi se Sadik (Hakija) Salihović, a pod brojem 1564 Hamdija (Ahmo) Delić.

Istog dana, Risto Šeovac je pripadniku MUP-a Republike Srpske Peri Miliću predao i dvojicu Bošnjaka Mirsada (Ismeta) Gabeljića i Seida (Huseina) Mehmedovića. Oni su uhapšeni početkom maja 1995. godine.

Kod Mehmedovića je prilikom hapšenja pronađeno 60 njemačkih maraka, dok Gabeljić nije imao novca. Interesantno je da su Gabeljić i Mehmedović uhapšeni na području općine Užice i da su ih  graničnoj policiji izručili radnici policije iz Užica Milan Lazović i Jovica Vasić.

Posmrtni ostaci Mirsada (Ismeta) Gabeljića i Seida (Huseina) Mehmedovića, pronađeni su u prirodnoj jami dubokoj 30 metara u selu Bišina kod Šekovića, koje je udaljeno preko 100 kilometara od mjesta gdje ih je Risto Šeovac predao Peri Miliću.

 

Porodica Gabeljić

Gabeljić je mezarju Potočari ukopan 11. jula 2007. a Mehemedović 11. jula 2013.godine. Ogromna je tragedija zadesila porodicu Ismeta Gabeljića. Njegov sin Mirsad Gabeljić, u aprilu 1992.godine došao iz rodnog Sarajeva na vikend kod nane, i tu je ostao usljed blokade puteva i nemogućnosti da se vrati kući. Tokom opsade Sarajeva, od posljedica nesretnog slučaja umrla je i Ismetova kćerka Azra, tako da su  Ajka i Ismet Gabeljić, tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu ostali bez obadvoje djece. Ostali sami da žive život bez života. 

Fond za humanitarno pravo Srbije ovih dana optužio je  predstavnike vlasti, vojske i policije Savezne Republike Jugoslavije da su znali za sistematsko ubijanje srebreničkih muslimana u julu 1995. godine, ali da su uprkos tome, sve izbjeglice koje su spas potražile u Srbiji, vratili nazad u ruke pripadnika trupa Ratka Mladića.

Dokaze o tome objavili su u dosijeu "Deportacija izbjeglica iz Srebrenice", na osnovu kojih podnose i krivičnu prijavu protiv osoba čija su imena u navedena u dostupnim dokumentima. Zasigurno, predug je spisak lica koja su na identičan način hapšena na teritoriji Srbije i predata u smrt vojnim i policijskim snaga Republike Srpske, samo što je cjelokupna dokumentacija još uvijek nedostupna. Potpisi onih koji su ove nesretne ljude poslali u smrt sramni su biljeg na obrazu Srbije, koji nikada neće moći sakriti. Naravno, ne moramo ni napominjati da ti ljudi nisu, a vjerovatno nikada neće ni odgovarati za saučesništvo u genocidu.

 

(Izvor: INS)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top