U Sarajevu se ovih dana dogodio incident koji bi, da nema Dodikove očigledno neskrivene mržnje prema ovom gradu, ostao samo obična ljudska greška i nesretan splet okolnosti.
Na recepciji jednog hotela, u žurbi i nepažnji, pasoši izraelskih turista završili su u kanti za smeće. Snimci sigurnosnih kamera jasno pokazuju da nije bilo nikakve namjere, već banalna pogreška, kakva se u svakodnevnom životu, nažalost, dešava. Turisti su, razumljivo, bili uznemireni – izgubiti pasoš je ozbiljna stvar, posebno u stranoj zemlji. Ali nadležne institucije odmah su reagovale, hotel je osigurao dodatni smještaj i već sutradan krenulo se u rješavanje problema.
I tu bi, u svakoj normalnoj zemlji, cijela priča završila. Međutim, na scenu stupa pravomoćno presuđeni i, prema svemu sudeći, uskoro bivši predsjednik entiteta RS – Milorad Dodik.
Umjesto da pokaže minimum odgovornosti i staloženosti, Dodik je u svom dobro poznatom stilu iskoristio ovu banalnu situaciju da Sarajevo predstavi kao "centar evropskog islamističkog radikalizma i antisemitizma". Po njemu, osoblje hotela je pasoše "namjerno bacilo", a cijeli događaj poslužio mu je da generalizuje i demonizuje Bošnjake, poredeći odnos Sarajeva prema Jevrejima sa, kako kaže, "odnosom prema Srbima u posljednjih 30 godina".
To je retorika koja ne samo da vrijeđa inteligenciju običnih ljudi, nego i ponižava same izraelske turiste koji su ostali bez pasoša. Jer snimci jasno pokazuju da niko nije "lovio Izraelce" niti "ciljano uništavao njihove dokumente". Jednostavno, čovjek je pogriješio, kesa je završila gdje ne treba – i to je sve.
Ali Dodiku i sličnima nikada nije dovoljno "sve". Oni od slučajnog pada kante za smeće prave svjetsku zavjeru, jer im trebaju slike neprijatelja i mitovi o Sarajevu kao "leglu mržnje". Nije im cilj istina, već politička manipulacija.
U ovom slučaju Dodik nije stao samo na antisrpskoj retorici, već je otišao korak dalje – pokušao je uvući i jevrejsku zajednicu u svoj politički obračun s Bošnjacima. "Pozivam Jevreje da ne putuju u Sarajevo", napisao je, predstavljajući Republiku Srpsku kao sigurno utočište i prijateljski prostor. Dakle, čovjek koji je pravomoćno osuđen i koji se nalazi pod nizom optužnica, odjednom se predstavlja kao moralni zaštitnik Jevreja.
Ironija je toliko očigledna da bi bila smiješna, da nije opasna. Jer upravo ovakva retorika hrani mržnju, podjele i teorije zavjere. Dodik koristi svaki povod da Sarajevo prikaže kao "varvarsko", a sebe kao "civilizovanog domaćina". To je stara matrica: Sarajevo i Bošnjaci kao "radikalni i opasni", a on i njegov režim kao "branitelji Zapada i Jevreja".
Istina je, međutim, suprotna. Sarajevo je oduvijek bilo grad u kojem su Jevreji imali svoj mir i svoju slobodu. Još od dolaska sefardskih Jevreja u 16. stoljeću, nakon što su protjerani iz Španije, upravo je Bosna i njen glavni grad pružio utočište ovoj zajednici. Jevreji su u Sarajevu stoljećima bili dio tkiva grada, živjeli rame uz rame s Bošnjacima, Srbima i Hrvatima, stvarajući jedinstvenu kulturu i tradiciju.
U Drugom svjetskom ratu, kada je Evropom harala nacistička ideologija, mnogi sarajevski muslimani rizikovali su vlastite živote kako bi sakrili i spasili svoje jevrejske komšije. To nije mit, nego dokumentovana historijska činjenica. Danas se u Sarajevu čuva i "Sarajevska Hagada", jedan od najznačajnijih jevrejskih rukopisa na svijetu, koju su kroz stoljeća čuvali upravo bosanski muslimani – i od inkvizicije, i od nacista.
Dakle, kada Dodik govori o "mržnji Sarajeva prema Jevrejima", on zapravo izvrće historiju i grubo manipuliše. Sarajevo je grad koji je preživio opsadu, genocid i razaranja, ali nije izgubio duh otvorenosti i suživota. To potvrđuju i činjenice: danas u Sarajevu postoji aktivna Jevrejska zajednica, koja ima svoju sinagogu, kulturne manifestacije i bliske odnose s drugim građanima.
Kao i obično, Dodik nije propustio priliku da incident pretvori u političku propagandu. No, sve je jasnije da mu je prostor za takve manipulacije sve uži. Njegove presude, istrage i politička izolacija govore same za sebe – karijera mu ide silaznom putanjom. A to je možda i najbolja vijest za Bosnu i Hercegovinu: što prije će građani prestati biti taoci njegovih manipulacija i njegovog cinizma.
U konačnici, kante za smeće i greške recepcionara neće definisati Sarajevo. Ali će Dodikova politika mržnje sigurno definisati njega – kao čovjeka koji je svaki, pa i najbanalniji incident, koristio da širi strah i podjele, dok je istinsko Sarajevo ostajalo ono što je oduvijek bilo – grad susreta, solidarnosti i zajedništva.
