Oni koji aktivno lažu su saučesnici u ubistvima u Minesoti i u svima onima koja bi mogla uslijediti. Ali i oni u medijima koji odlučuju da propagandu tretiraju kao priču, koji polaze od laži, a ne od događaja, također su saučesnici. Granica je pukotina, laži su poluga, a ljudi koji prihvataju te laži otvaraju je sve šire
Moralni užas koji je izazvala druga administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa je neosporan. Egzekucija Alexa Prettija, 37-godišnjeg medicinskog tehničara iz jedinice intenzivne njege i američkog državljanina, koju su izveli agenti Američke službe za imigraciju i carinu (ICE) i Granične patrole na ulicama Minneapolisa u Minesoti, snimljena je iz svih uglova od hrabrih posmatrača i viđena od ljudi širom svijeta.
To slijedi nakon javnog ubistva Renée Nicole Good, 37-godišnje majke iz Minneapolisa i također američke državljanke, ranije ovog mjeseca, te bezbrojnih nevidljivih smrti i nestanaka u američkim koncentracijskim logorima poput Aligator Alcatraz.
S obzirom na to, radikalno je postalo pragmatično. Trump i svi drugi odgovorni za ove zločine trebali bi biti opozvani i osuđeni. ICE bi trebalo raspustiti, kao i njegovu matičnu agenciju, Ministarstvo domovinske sigurnosti. A ljudi koji su ubijali – i javno i privatno – trebali bi biti istraženi i izvedeni pred sudije i porote.
Ali je logika ubistava jednako važna kao i sama ubistva. Iako je sama po sebi istina, moralni horor je također znak laži i bezakonja administracije, političke logike poznate iz sovjetskih i nacističkih totalitarnih režima 20. stoljeća, te iz pokušaja da se vladavina prava zamijeni ličnom tiranijom.
U ustavnom režimu poput Sjedinjenih Država, zakon važi svugdje i u svako doba. U republici poput Amerike, on se primjenjuje na sve. Da bi se ta logika prava srušila, budući tiranin traži pukotine u sistemu koje se mogu otvoriti.
Jedna od tih pukotina je granica, mjesto gdje se zemlja završava. Budući da se tamo i zakon završava, očigledan potez tiranina je pretvoriti cijelu zemlju u granicu, gdje se pravila ne primjenjuju. Josif Staljin je to uradio 1930-ih, s graničnim zonama i deportacijama koje su prethodile Velikom teroru. Hitler je to također uradio 1938. godine, s imigracijskim racijama koje su ciljale nedokumentirane Jevreje i prisilile ih da bježe iz zemlje.
Trump, prema vlastitom i priznanju članova svog kabineta, slijedi isti scenarij. On koristi ICE, nominalno graničnu agenciju, da bi nametnuo svoje hirove saveznoj državi SAD-a po svom izboru – uporištu Demokratske stranke sa duboko ukorijenjenim građanskim idealizmom. Nije legalno napadati grad zbog njegove politike, niti preplaviti njegove ulice saveznim agentima kako bi se dobile informacije o biračima jedne savezne države.
Granica postaje izgovor da se zakon poništi svugdje, u svako doba i protiv bilo koga. To je pukotina koja se može otvoriti. Klin su laži, koje počinju kao klišea i memovi koje vlada usađuje u naše glave, a koje mediji ponavljaju, bezumno ili zlonamjerno.
Jedan od tih klišea je “provođenje zakona”, što se izgovara iznova i iznova poput inkantacije. “Provođenje zakona” nije imenica poput stola ili kuće; to nije fiksna stvar. To je radnja, proces koji Amerikanci imaju pravo sami vidjeti i suditi o njemu. Ljudi koji provode zakon ne nose maske, niti neovlašteno ulaze, napadaju, tuku i ubijaju po volji. Javna pogubljenja koja izvode Trumpovi batinaši nanose veliku štetu lokalnim, državnim i saveznim vlastima čiji je posao efikasno provođenje zakona, posebno kada se takav državni teror definira kao “provođenje zakona”.
Laži se nastavljaju kao provokativne inverzije, ili ono što sam nazvao opasnim riječima u svojoj knjizi “O tiraniji”. U ovom slučaju, Trumpova administracija koristi termine terorista i ekstremista – termine koje su tirani dugo favorizirali – kako bi oklevetala one koje su ubile njihove politike. Njihova poruka odražava ono što je Hannah Arendt nazvala banalnošću zla – ili, kako je to rekao Václav Havel, zlo banalnosti. Riječi se pretvaraju u stvarnost uz saradnju onih koji ih čuju.
U tom smislu, oni koji aktivno lažu su saučesnici u ubistvima u Minesoti i u svima onima koja bi mogla uslijediti. Ali i oni u medijima koji odlučuju da propagandu tretiraju kao priču, koji polaze od laži, a ne od događaja, također su saučesnici. Granica je pukotina, laži su poluga, a ljudi koji prihvataju te laži otvaraju je sve šire.
Riječi su važne, bilo da su izgovorene prvi put ili ponavljane. One stvaraju atmosferu, normaliziraju – ili ne. Moramo odabrati da vidimo, da nazovemo stvari pravim imenima, da osudimo ljude koji lažu.
Iza moralnog užasa ovih javnih egzekucija krije se politička logika. To dvoje je povezano. Oni koji se suprotstavljaju bezakonju i lažima Trumpove administracije to razumiju. U Minneapolisu i na mnogim drugim mjestima, oni čine ispravnu stvar – i daju ugroženoj američkoj republici najbolju šansu za opstanak.
(Autor je prvi nosilac katedre za modernu evropsku historiju na Munk školi za globalne poslove i javne politike Univerziteta u Torontu i stalni saradnik Instituta za humanističke nauke u Beču, napisao je ili bio urednik 20 knjiga.)
Foto: screenshot
