Krug prijatelja ruskog predsjednika Vladimira Putina sve se više smanjuje. Nakon što su oboreni Bašar al-Asad, Nikolas Maduro, a sada i Ali Hamnei, sve je jasnije da imati Moskvu kao partnera ne garantira zaštitu. Ovi padovi dogodili su se u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, a posljednja dva, kako se čini, uslijedila su direktno od ruke Donalda Trampa, piše Sky News.
U nedavnom izdanju, ruski predsjednik osudio je ubistvo iranskog vrhovnog lidera, nazivajući ga „ciničnim“ i kršenjem svih normi međunarodnog prava. Rusko ministarstvo vanjskih poslova upozorilo je na „teške posljedice“ ukazujući da će američki i izraelski napadi dovesti region u „ponor nekontrolirane eskalacije“. Ipak, za sada je odgovor Moskve ostao na nivou osude i saučešća Hamneijevoj porodici, bez konkretnih akcija.
Hoće li Putin pomoći Iranu?
Postavlja se ključno pitanje: Hoće li Rusija, unatoč bliskim odnosima sa Iranom, zapravo priskočiti u pomoć Teheranu? Iako su dvije zemlje strateški povezane, postoje brojni faktori koji sugeriraju da bi Rusija mogla ostati pasivna u ovom slučaju.
1. Nema obaveza prema Iranu
Iako su Rusija i Iran potpisali Sporazum o strateškom partnerstvu, koji je stupio na snagu 2025. godine, on ne sadrži klauzulu o uzajamnoj obrani. To znači da Moskva nije obavezana da pomogne Iranu u slučaju napada.
2. Fokus na Ukrajini i resursi Rusije
Rusija je trenutno potpuno fokusirana na rat u Ukrajini, što znači da bi bilo vrlo teško da izdvoji potrebne resurse za bilo kakvu vojnu intervenciju u Iranu. Ukrajina ostaje Putinov glavni prioritet, i svaka pomoć Iranu mogla bi negativno da utiče na ruske vojne napore.
3. Gubitak lidera ne znači nužno promjenu režima
Gubitak lidera, kao što je slučaj s Hamneijem, ne mora nužno dovesti do promjene režima. Čak i ako bi došlo do promjena u iranskoj vlasti, "novi" Iran ne bi morao da se distancira od Rusije. Sličan scenario viđen je u Siriji, gdje je Rusija uspjela izgraditi snažne odnose s Asadovim režimom nakon njegovog svrgavanja.
4. Trampov uticaj i ruska ekonomija
Ne smijemo zaboraviti ni faktor Donalda Trampa. Putin sada, čini se, više nego ikad cijeni odnos s bivšim američkim predsjednikom, posebno zbog Trumpovog uticaja na rat u Ukrajini i podjela unutar transatlantskog saveza. U međuvremenu, svaki dugotrajniji poremećaj u snabdijevanju naftom mogao bi donijeti dodatnu korist ruskoj ekonomiji, koja bi profitirala od skoka cijena nafte.
Rusija ostaje na oprezu
Na kraju, iako bi strateška solidarnost mogla podrazumijevati rusku pomoć Iranu, činilo bi se da su trenuci u kojima bi Rusija ušla u novi vojni sukob sada vrlo daleki. Bilo kakav direktan angažman mogao bi imati ozbiljne reperkusije po rusku strategiju u Ukrajini, dok je trenutna situacija dovoljno „korisna“ za Kremlj, s obzirom na korist koju bi mogla donijeti povećana cijena nafte.
Foto: Screenshot FB
