Serwer: Dodik ide ka secesiji korak po korak, ne treba ga ignorirati

.
Prošlomjesečna prijetnja lidera SNSD Milorada Dodika blijedi u prazničnoj magli, ali niko ko prati bosanskohercegovačku politiku ne bi se trebao opustiti, piše američki profesor međumarodnih odnosa Daniel Serwer u najnovijem komentaru o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Ističe kako je jasno da je Dodikov cilj de facto secesija Republike Srpske, a ka njemu se kreće korak po korak.

Serwer podsjeća na sjednicu Narodne skupština Republike Srpske, na kojoj je započelo planiranje povlačenja iz sigurnosnih, pravosudnih i poreznih institucija BiH, uspostavljenih nakon rata 1992-95.

Ističe kako je malo vjerovatno da će Dodik proglasiti neovisnost, te kako on zapravo želi da povuče RS iz vitalnih institucija u Sarajevu “pod velom zakonodavnog odobrenja”.

Rusija će podržati Dodikove poteze i pokušati ga zaštititi, smatra Serwer.

“Moskva već negira ovlasti visokog predstavnika u BiH, koji je odgovoran za civilnu provedbu Dejtonskog sporazuma. Predsjednik Srbije (Aleksandar) Vučić bit će oprezniji jer se boji neodobravanja EU i SAD. No, njegovi poslušnici, uključujući ministra unutarnjih poslova (Aleksandra) Vulina, navijaju puno otvorenije. RS je važna komponenta onoga što nazivaju ‘srpskim svijetom’. To bi bila velikosrpska država koja bi uključivala srpsku populaciju u susjedstvu”, dodaje.

Opisujući Dodika, američki ekspert navodi kako se radi o “oličenju etničkog autoritarnog ideala”, koji je politički karijeru počeo kao relativno umjereni političar, ali je postao negator zločina i genocida koje je RS počinila tokom rata devedesetih.

Danas je Dodik “poslušna marioneta Moskve i duboko korumpirani džeparoš nezakonito stečenih dobiti”, dodaje Serwer u analizi pod naslovom ‘Želiti ostaviti dojam? Pošaljite padobrance’.

Smatra kako većina u Washingtonu i Briselu razumije da je Dodik nepopravljiv.

“Kao i njegov genocidni prethodnik Radovan Karadžić, Dodik sebe smatra političkim konkurentom Vučiću u Beogradu, a ne samo pokrajinskim stranačkim šefom u Banjoj Luci. Dolazi vrijeme za obračun ovih srpskih paladina”, dodaje Serwer i nastavlja:

“Vučić je neupitno moćniji, ali je Dodik korisniji Rusima. Oni bi de facto odcjepljenje RS smatrali korisnim presedanom i adutom za otcijepljene pokrajina u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji. Moskva bi također uživala u izbacivanju iz kolosijeka zapadnjačkog trijumfa jednopolarnog trenutka iz 1990-ih: dogovorenom prekidu rata u BiH”.

SAD i EU će morati djelovati

Dodik čini nemogućim da SAD i EU nastave ignorirati njegove poteze prema de facto neovisnosti, ali pitanje je šta oni mogu učiniti, ističe Seerwer i dodaje kako je jedan od prvih koraka poništavanje svih odluka donesenih u Narodnoj skupštini RS, koje su u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom i odlukama visokog predstavnika.

“Visoki predstavnik to može učiniti jednim potezom olovke. Ali šta onda? Kako se njegove odluke provode? Nekada ranije visoki predstavnik ne bi oklijevao da smijeni Dodika s dužnosti. Ali je li to i dalje izvedivo? Druga mogućnost je njegovo hapšenje zbog pobune protiv bh. države, za što je očito kriv. Ali čini se da bosanskohercegovački tužitelji nisu voljni i vjerovatno su nesposobni to učiniti”, kaže Serwer.

Dodaje da u slučaju nemogućnosti djelovanja unutar BiH, teret onda pada na Washington, Brisel i europske prijestolnice ukoliko EU ne bude djelovala zajednički.

“Morat će nametnuti kaznene sankcije Dodiku lično, svim članovima Narodne skupštine RS koji glasaju za povlačenje iz bosanskohercegovačkih institucija, te institucionalno za RS, uključujući ukidanje pomoći Svjetske banke i MMF-a kao i bilateralne pomoći, te pristup međunarodnim financijskim tržištima. Ako bi se RS de facto odcijepila od BiH, ne bi trebala imati koristi od grantova ili zajmova dostupnih njenom suverenu. Bilo bi licemjerno dopustiti bilo kakvo međunarodno financiranje ili službenu razvojnu pomoć da stigne u RS”, podvlači Serwer.

On dalje naglašava kako postoje i drugi mehanizmi koje bi Washington i Brisel mogli iskoristiti kao što su zatvaranje predstavništava RS, ali i raspoređivanje međunarodnih trupa na ključne tačke u BiH.

“Međunarodno vojno prisustvo, EUFOR, moglo bi rasporediti trupe u vitalni grad na sjeveroistoku, Brčko, dok bi Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD tamo rasporedili NATO trupe, kako bi spriječili bilo kakve pokušaje Sarajeva ili Banja Luke da ga zauzmu. Želite ostaviti dojam? Stotine Britanaca i Amerikanaca mogli bi stići u padobranima izvan Banja Luke, u sklopu NATO vježbe”, predlaže ekspert.

Kada su u pitanju individualne sankcije, kao jednu od opcija vidi zabranu ulaska u Sarajevo svim političarima koji podržavaju de facto secesiju RS.

“Svako financiranje RS iz Sarajeva bi prestalo. BiH bi se mogla vratiti svom prijeratnom ustavu, ili osmisliti novi koji će izbrisati RS, kao i Federaciju i njezine kantone, oslanjajući se na općine za lokalnu upravu”, dodaje.

Dodika ne treba ignorirati

Serwer na kraju pojašnjava kako se radi o ilustrativnom a ne iscrpnom popisu opcija, koje nisu preporuke.

“Glavna stvar je da Brisel i Washington više ne bi trebali umanjivati ili ignorirati Dodikove poteze. Ako to učine, bh. patrioti, koji su bili glavne žrtve rata 1992-95, uzet će stvari u svoje ruke, osvojivši Brčko prije Dodika”, upozorava Serwer.

Djelovanje bi također značilo neuspjeh Dejtonskog sporazuma, ali bi sačuvalo suverenitet i teritorijalni integritet BiH kao i njenu multietničnost, zaključuje.