Tužilaštvo zatražilo doživotni zatvor za Simatovića i Stanišića

asd
U svom izlaganju tužilac je kazao da se od samog Stanišića saznalo da je od 1991. do 1995. bio okružen članovima UZP-a, za koji je on priznao da se desio u Hrvatskoj i BiH

Nakon tri dana, osvrtanjem na prethodna izlaganja Tužilaštva Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) i odbrana optuženih, okončano je iznošenje završnih riječi na obnovljenom suđenju bivšim šefovima Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, a Vijeće je obavijestilo da će presuda biti izrečena blagovremeno.

Trećeg dana, tužilac Douglas Stringer je tokom iznošenja replike na završne riječi odbrane rekao da dokazi pokazuju da je Slobodan Milošević, uz stalnu podršku Stanišića i drugih članova udruženog zločinačkog poduhvata (UZP), uključujući i Simatovića, uspio u cilju da se “uspostave državice” na nekim područjima bivše Jugoslavije.

U svom izlaganju tužilac je kazao da se od samog Stanišića saznalo da je od 1991. do 1995. bio okružen članovima UZP-a, za koji je on priznao da se desio u Hrvatskoj i BiH.

- Stanišićev pokušaj da sebe izolira od svega toga neslavno propada. On pokušava krivicu svaliti na sve oko sebe. On i dalje nastavlja kriviti Simatovića i druge iz SDB-a za akcije koje su poduzete bez njegovog znanja i dopuštenja - kazao je Stringer osvrćući se na završne riječi odbrana, iznesene jučer, 13. aprila, u kojima je zatraženo oslobađanje Stanišića i Simatovića.

S druge strane, Tužilaštvo je zatražilo doživotni zatvor za obojicu optuženih kao jedinu kaznu srazmjernu zločinima počinjenim u BiH i Hrvatskoj.

Stanišić, bivši šef SDB-a Srbije, i Simatović, bivši komandant Jedinice za specijalne operacije (JSO) SDB-a, terete se da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu, na čelu s tadašnjim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, čiji je cilj bilo uklanjanje Bošnjaka i Hrvata s dijelova teritorija BiH i Hrvatske radi uspostavljanja etnički čiste srpske države.

Prema optužnici, UZP, u sklopu kojeg su vršeni progoni, ubistva, deportacije i prisilna premještanja, nastao je najkasnije u aprilu 1991. i trajao barem do 31. decembra 1995. godine, a Tužilaštvo je tvrdilo da su Stanišić i Simatović doprinijeli postizanju ciljeva tog poduhvata svojim činjenjem ili nečinjenjem. U optužnici se navodi da je Simatović tokom cijelog ovog perioda djelovao po ovlaštenju Stanišića.

- Od marta 1992. pa kontinuirano do 1995. godine, srpske snage, a naročito Specijalne jedinice SDB-a Srbije, počinile su zločine u gradovima i selima u općinama Bijeljina, Bosanski Šamac, Doboj, Sanski Most i Zvornik, napale ih i preuzele kontrolu nad njima, i počinile zločine u Trnovu”, stoji u optužnici.

Optuženi su, kako se navodi, djelujući u dogovoru s drugim učesnicima u UZP-u, vršili progone Hrvata, Bošnjaka i drugih nesrba u Srpskoj autonomnoj oblasti (SAO) Krajini i Srpskoj autonomnoj oblasti Slavonija, Baranja i Zapadni Srem (SAO SBZS), a u BiH u navedenim općinama.

Poslije prvostepenog suđenja, Haški tribunal je 2013. godine Stanišića i Simatovića oslobodio krivice, ali je Apelaciono vijeće 2015. usvojilo žalbu Tužilaštva i zbog nepravilnosti u postupku naložilo da suđenje bude ponovljeno po istoj optužnici. Apelaciono vijeće Haškog tribunala odlučilo je da, po prvi put u historiji ovog suda, u potpunosti obnovi jedno suđenje.

Prema dokumentima, kako je rekao Stringer, optuženi Stanišić je bio taj koji je na kraju kontrolisao zadatke “Škorpiona”, koji su počinili zločine, između ostalog strijeljanje Srebreničana u julu 1995. godine u Trnovu.

Ukazalo je Tužilaštvo i da je Odbrana Simatovića pokušala umanjiti njegove veze s Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem, što, prema Stringeru, nije uspjela.

Mladiću će u maju ove godine biti izrečena konačna presuda za genocid i druge zločine u BiH, dok je Karadžić pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid i druge zločine.

Suprotno tvrdnjama Tužilaštva, Stanišićev advokat Wayne Jordash u svom odgovoru je naveo da govor u Kuli “nije istinit”.

- Potpuno je očigledno da taj govor nije istinit i Tužilaštvo je pružilo skroman broj dokaza u vezi sa sadržajem tog govora - rekao je Jordash.

On je rekao i da Tužilaštvo ne može dokazati Stanišićevo komandovanje “Crvenim beretkama“.

- U to vrijeme izvršena su brojna i mnoga krivična djela, ali nije razumno to pripisati optuženom onako kako to čini Tužilaštvo - rekao je Jordash.

Jordash je podsjetio da se Stanišić ne tereti za opsadu Sarajeva ili zločine u Srebrenici, izuzev tačke koja se odnosi na događaj u Trnovu.

- Moguće je naći se usred toliko kriminalnih djestava i ne biti direktno uključen. Jedan od načina da ne budete uključeni jeste da ste uključeni u nešto drugo. (…) Stanišić je vodio civilnu instituciju, to je jedan od razloga što je mogao biti u blizini vojnih aktivnosti a ne biti odgovoran - naveo je Jordash.

Simatovićeva Odbrana je konstatovala da Tužilaštvo izvlači informacije iz konteksta govoreći o tome da se navodno njihov branjenik složio s time da je Slobodan Milošević ključni učesnik UZP-a. Tužilaštvo je prihvatilo ove tvrdnje govoreći da je riječ o pogrešnom tumačenju usljed prevoda.

Obje Odbrane negirale su vezu s Kapetanom Draganom Vasiljkovićem. Optužnica tereti Simatovića i Stanišića za progon, ubistva, deportaciju i prisilno premještanje hrvatskih i muslimanskih civila. Te zločine, po optužnici, počinile su paravojske pod kontrolom SDB-a Srbije, poput “Crvenih beretki”, “Arkanovaca” i “Škorpiona”. Prve “Crvene beretke” u Kninu je, tvrde tužioci, 1991. godine obučavao Kapetan Dragan.

I trećeg dana, kao i prethodnih, ročište je u nekoliko navrata bilo zatvoreno za javnost.

Predsjedavajući sudija Burton Hall zaključio je postupak i kazao da će Vijeće razmotriti sve iza zatvorenih vrata i izreći presudu blagovremeno.

Ranije je, u obraćanju Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN), predsjednik Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) Carmel Agius kazao da se izricanje presuda Ratku Mladiću te Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću očekuje u maju 2021. godine.