Predsjednik Savjeta MZ Centar Željko Mirković objavio fotografije panjeva: „Od čega smo se danas oslobodili – od kisika, hlada ili zdravog razuma?“
„Oslobađamo prostor.“ Rečenica koju je, prema riječima Željka Mirkovića, predsjednika Savjeta Mjesne zajednice Centar koja pripada Gradu Bihaću, čuo u razgovoru s jednim od arhitekata uključenih u posljednja dešavanja na Gradskom trgu i druge intervencije u gradu, dobila je novu, mnogo konkretniju dimenziju.
Mirković je danas objavio fotografije posječenih stabala bagrema, čiji panjevi, prema njegovoj procjeni na osnovu mjerne trake, imaju prečnik između 85 i 90 centimetara.
„Tačno toliko nam je godina trebalo da dobijemo ovakve divove, a nestali su u jednom danu“, poručio je Mirković uz fotografije.
Posebno problematičnim smatra to što se, kako navodi, sa građanima gotovo i ne razgovara o intervencijama u javnom prostoru.
Prema njegovim riječima, tokom razgovora s arhitektom na pitanje gdje su u svemu tome građani koji žive u Centru i zašto ih niko ništa ne pita, dobio je odgovor da se građani „ne trebaju pitati“ jer su to stručne stvari u koje se ne razumiju.
Upravo ta rečenica, smatra Mirković, otvara mnogo ozbiljnije pitanje – kome grad zapravo pripada?
„Naravno da građani nisu arhitekti. Ali građani nisu ni dekoracija grada“, ističe Mirković.
Podsjeća da građani u tom prostoru žive, plaćaju poreze i komunalne naknade, koriste ulice, trgove i parkove te svakodnevno snose posljedice odluka koje se donose u njihovom gradu.
Ne moraju, kaže, biti urbanisti da bi pitali zašto se nešto radi, niti arhitekti da bi pitali kome određena intervencija služi.
A onda su, navodi Mirković, stigle i fotografije nakon sječe stabala.
Na njima su ostali ogromni panjevi bagrema.
„Ne znam po čijoj naredbi, ali fotografije, pogledajte presjeke, jasno govore ono što bi i laik zaključio: stabla su bila iznimno zdrava, jedra i u punoj snazi“, naveo je Mirković.
Dodaje da na presjecima, prema njegovom tumačenju, nema vidljivih znakova uznapredovale truleži, šupljina ili bolesti u samoj srži debla.
„Mjerna traka ne laže – prečnik ovih panjeva iznosi fantastičnih 85 do 90 centimetara“, napisao je.
I tu dolazi pitanje koje je Mirković postavio javnosti:
„Od čega smo se danas oslobodili? Od kisika? Od hlada? Ili od zdravog razuma?“
Njegova objava pritom ne ostaje samo na posječenim stablima. Mirković „oslobađanje prostora“ povezuje sa širim odnosom prema Bihaću i njegovom javnom prostoru.
Podsjeća na nekadašnje fabrike, željeznicu i radna mjesta kojih više nema, ali i na mlade ljude koji odlaze.
„I možda je upravo to najtužniji oblik ‘oslobađanja prostora’. Oni nisu uklonjeni bagerima. Oni su otišli sami, jer se ionako ništa ne pitaju“, poručuje Mirković.
Za njega pitanje zato više nije samo šta se ruši i šta se mijenja.
Pitanje je – šta se oslobađa i za koga?
„Grad nije maketa na stolu arhitekte. Nije poslovni prostor investitora. Nije parking. Nije trgovački centar. Nije ni izborni plakat. Grad su ljudi“, poručuje predsjednik Savjeta MZ Centar.
I dok se u Bihaću govori o uređenju i intervencijama u javnom prostoru, fotografije posječenih stabala otvorile su novo pitanje koje će teško ostati samo na društvenim mrežama:
Ko je donio odluku o sječi stabala, na osnovu čega i je li građanima objašnjeno zbog čega su morala biti uklonjena?
Jer ako je cilj zaista „oslobađanje prostora“, građani imaju pravo znati – šta se oslobađa, zašto se oslobađa i kome taj prostor nakon toga pripada.
FOTO: FB
