Vremena u kojima se uslišavaju dove

Želiš li da ti se ispuni želja/dova?

DOVA U DUBINI NOĆI

Jedno od vremena kada se dova uslišava je i noć u svojoj poodmakloj fazi, a naročito vrijeme noćnog namaza i tihog razgovora roba sa svojim Gospodarom. Džabir ibn Abdullāh, radijallahu‘anhu, prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „U toku noći postoji jedan čas u kojem musliman zamoli Allāha za neki hajr, bilo da se radi o dunjalučkim ili ahiretskim stvarima, Allāh će mu to dati. Ovo važi za svaku noć.”[1] U drugom hadisu kaže Allāhaov Poslanik, ‘alejhisselam: „Silazi naš Gospodar, tebareke ve te’ala, svake noći na zemaljsko nebo kada ostane zadnja trećina noći, kaže: ’Ko će mi dovu uputiti pa da mu se odazovem, ko će od mene (nešto) tražiti pa da mu dam, ko će Mi istigfar činiti pa da mu oprostim.’”[2]Brate moj, ozbiljno se lati posla, budi od onih koji čine dobra djela i odazovi se pozivu Milostivog.

[1] Muslim – namaz putnika i skraćivanje namaza (757), et-Tirmizi – u poglavlju o dovama (3579), Ebu Davud (1277).

[2] Muslim – namaz putnika i skraćivanje namaza (758), et-Tirmizi – poglavlje o namazu (446).

DOVA IZMEĐU EZANA I IKAMETA

U vremenu između ezana i ikameta se dova također prima. Enes, radijallahu‘anhu, prenosi da je naš Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Dova između ezana i ikameta se ne odbija pa upućujte tada dovu.” Bilježi ga Ebu Davud, a Tirmizi još dodaje: „Rekoše prisutni: ’A šta da dovimo Allāhov Poslaniče?’Poslanik, ‘alejhisselam, odgovori: ’Molite za oprost na dunjaluku i Ahiretu.’”[3] Hadis je hasen (dobar), a bilježi ga et-Tirmizi u poglavlju o oprostu i praštanju.

ČAS NA DAN DŽUME

Jedna od posebnih karakteristika dana džume je i to što u njemu postoji jedan čas kada se prima dova. U hadisu od Ebu Hurejre, radijallāhu anhu, navodi se: „Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, spomenuo je petak, pa je rekao: ‘U danu petka postoji jedan čas u kojem, ako rob musliman koji obavlja namaz nešto Allāha zamoli, On će mu to i dati.’, pa je rukom išaretio da je taj čas kratak.”

Buhari – poglavlje o džumi (935), Muslim – poglavlje o džumi (852).

Postoji razilaženje oko toga kada je tačno taj trenutak. Neki učenjaci kažu da je to momenat kada hatib sjedne između dvije hutbe, neki kažu da je to vrijeme kada imam završi sa hutbom, silazi sa minbera pa sve dok ne počne sa namazom, a neki pak kažu da su to posljednji trenuci petka nakon ikindije namaza. Ovo je najodabranije mišljenje jer najviše odgovara riječima Poslanika, ‘alejhisselam: „Tražite čas u kojem se prima dova petkom nakon ikindije namaza pa sve do zalaska Sunca.”

Bilježe ga Tirmizi – poglavlje o namazu (489) i Taberi. Ukoliko želiš pogledaj hadis u istom poglavlju pod brojem (491).

TRENUCI KADA POSTAČ IFTARI

Od Abdullāha ibn Amra se prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Zaista se dova postača prilikom iftara ne odbija.”[6] Zato je potrebno da postač prilikom iftara što više dovi i moli Allāha da mu podari iz Njegovog izobilja budući da je ovo jedna od vrijednosti i počasti kojima je Allāh odlikovao postače.

Hadis je daif, a Bilježi ga Ibn Madže u poglavlju o postu (1753).

DOVA NA DAN AREFATA

Kazao je Muhammed, sallallāhu alejhi ve sellem: „Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao ja i poslanici prije mene jeste: ’Lā ilāhe illallāhu vahdehu lā šeriike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ’alā kulli šej’in kadiir – Nema Boga osim Jednog i Jedinog Allāha, Kojem nema niko ravan! Njemu pripada sva vlast i sva slava, i On je svemoguć.’”

Bilježi ga et-Tirmizi u poglavlju o dovama pod brojem (3585), a šejh Albani ga je ocijenio kao hasen.

DOVA PRILIKOM SKLAPANJA HATME KUR’ANA

Bilježi se da je Enes, radijallahu‘anhu, kada bi sklapao hatmu okupljao svoju porodicu i dovio za njih.

Bilježe ed-Darimi (2. dio, str. 560), Seid bin Mensur (1. dio, str. 140), Bejheki – Šuabul-Iman (2. dio, str. 368) i drugi.

DOVA PRILIKOM ISPIJANJA VODE ZEMZEM

Džabir ibn Abdullāh prenosi da je Allāhov Poslanik, ‘alejhisselam, rekao: „Voda zem-zem djeluje za ono za šta se pije.”

Hadis je sahih, a Bilježi ga Ibn Madže – El-Menasik (3062).