Za godinu dana nestalo 188 odjeljenja

Školstvo
Samo u jednoj godini, broj učenika u osnovnim školama u Bosni i Hercegovini je manji za 5.719, u srednjim za 4.831 učenika, dok je najveći pad zabilježen kod broja studenata. Naime, njih je u odnosu na prošlu školsku godinu za 7.662 manje.

 

Smanjen broj učenika doveo je i do zatvaranja odjeljenja. U srednjim školama njihov broj je manji za 22, dok su osnovne škole ostale bez čak 166 odjeljenja.

Pokazuju ovo najnoviji podaci Agencije za statistiku BiH. 

Kako su naveli u školskoj 2019/2020. godini u BiH je u 1.785 osnovnih škola upisano 273.795 učenika, u 315 srednjih škola upisano je 112.933 učenika, dok je broj upisanih studenata 79.886

Time dolazimo do poražavajuće brojke da trenutno u državi imamo 465.614  učenika i studenata dok je broj penzionera prešao brojku od 691.000!

Sve praznije školske klupe, naša su budućnost, smatraju statističari. 

Poređenja radi u BiH je u 2017. rođeno 40.000 djece manje nego 1990. godine, dok je do 1990. godine taj broj bio oko 67.000.

Također, uvjereni su i da ćemo teško dostići brojku novorođenih iz 2017. godine, jer je trenutno prosječna starost majke koja rađa prvo dijete 26 godina, tačnije godište rođenja te majke je 1992., dok u periodu pred nama primat rađanja djece preuzimaju ratne generacije, kojih je mnogo manje.

Pored smanjenog nataliteta i odlaska stanovništva, velika je odgovornost i na ljudima koji vode politiku obrazovanja u našoj zemlji i koji u zadnjih dvadeset i kusur godina nisu napravili ništa kako bi naše obrazovanje unaprijedili, tako da i danas imamo prilično zaostao obrazovni sistem koji se administrira iz čak 14 ministarstava.

Svugdje u svijetu, univerziteti su povezani sa društvom i privredom. Kod nas su povezani samo onda kada politička vlast treba postaviti upravni odbor, rektora i slično. Ne postoji strategija visokog obrazovanja na nivou države, čak ni na nižim nivoima vlasti. Stihijsko obrazovanje nas je dovelo do paradoksa da veliki broj svršenih studenata ne rade onaj posao za koji su završili fakultet i da je sve navedeno natjeralo da mladi ljudi razmisle o svojoj budućnosti i da shvate da im je budućnost negdje vani, a ne u svojoj domovini.

Rješenje za svaki problem postoji, pa tako i za ovaj, a to je: kvalitet u obrazovanju, kontrole radno-pravnih odnosa u preduzećima, favorizovanje realnog sektora nasuprot javnom sektoru, poštivanje autoriteta, stvaranje kulta kvaliteta, stvaranje aktivnog dejstva u društvu svakog pojedinca nasuprot sve prisutnijem pasivizmu.

Ova bi rješenja trebale pokrenuti političke stranke koje se bore za vlast

Sve ovo što se dešava, ne samo kod nas, već i u cijelom regionu, su jako ozbiljni procesi na koje, nažalost, nema nikakve ozbiljnije reakcije, a samim tim ni izlaska iz ovog ćorsokaka. I tako ko zna koliko još godina.

Izvor: