Roditelji odrasle djece često se osjećaju zbunjeni jer njihova djeca ne komuniciraju jasno šta ih muči.
Psiholog Džefri Bernstajn (Jeffrey Bernstein) objašnjava da mladi često ne znaju kako izraziti svoje osjećaje, pa šalju suptilne signale koje roditelji trebaju prepoznati.
Skrivene poruke
Evo nekoliko rečenica koje šalju tajnu poruku:
„Stalno sam umorna/umoran.“ Ova rečenica često ukazuje na tjeskobu, depresiju ili emocionalnu iscrpljenost, a ne nužno na fizički umor.
„Ne želim o tome razgovarati.“ Umjesto neposlušnosti, ovo može značiti strah od nerazumijevanja ili želju za zaštitom od ranjivosti.
„Samo pokušavam proći kroz dan.“ Ovdje se krije osjećaj preopterećenosti, iscrpljenosti.
„Osjećam da zaostajem.“ Mnogi mladi se porede s nerealnim standardima, što ih dovodi do osjećaja srama.
„Ti to ne bi razumjela.“ Iako zvuči kao odbijanje, često iza toga stoji želja da budu shvaćeni, ali i strah da neće biti.
„Dobro sam.“ Ova kratka rečenica bez emocija često znači suprotno, osoba se možda ne osjeća sigurno podijeliti istinu.
Savjeti za roditelje
Obratite pažnju na ton i učestalost tih rečenica jer često nose skrivene poruke.
Nemojte odmah nuditi rješenja, već ponudite podršku i budite tu kad vaša djeca žele razgovarati.
Ne shvatajte povlačenje lično, često nije usmjereno prema vama, već je rezultat unutrašnjih borbi.
Budite dosljedni u svojoj podršci i pokažite vlastitu ranjivost kako biste otvorili prostor za iskrenosti.
Foto: Platforma X
