Kada se nađete u takvoj situaciji prilično je primamljivo vjerovati da su ti brbljivci sebični egoisti. Pa ipak, nerijetko je zapravo potpuno suprotno. Istraživanja su pokazala da je prekomjerno pričanje često znak anksioznosti, poremećaja nedostatka pažnje, pripadanje spektru autizma ili kompulsivno ponašanje slično prekomjernoj kupovini ili radu,prenosi lolamagazin.com.
Studije sprovedene 1990-tih godina su otkrile da otprilike svaka dvadeseta osoba priča previše. Međutim, to nikako ne znači da morate samo biti tu i trpiti to. Evo šta možete uraditi:
Odmjerite brbljivca i adekvatno presijecite taj monolog
O kakvom brbljivcu je riječ? Ako se osoba bavi beskrajnom samopromocijom možda je zaista pravi narcis (što i nije tako rijetko).
Međutim, razmotrite i šanse za to da je vaš sagovornik društveno nesnalažljiv. Psihološkinja iz Njujorka Taj Taširo objašnjava:
„Neki društveno nesnalažljivi ljudi mogu besprekidno govoriti o temama o kojima su strastveni. Opsesivno su zainteresovani za nešto i uglavnom ne primjećuju suptilne znakove ljudi oko sebe. Druga osoba se počne lagano povlačiti, fizički naginjati ka nazad, ali oni to prosto ne registruju. Oni su kao vozilo koje ubrzava i kome kočnice ne rade.“
„U svakom slučaju, prekinite ih što ranije i posmatrajte reakciju. Ako to ne urodi plodom, prekinite ih ponovo“, poručuje Debora Tanen, profesorica lingvistike na univerzitetu Džordžtaun u autorka nekoliko knjiga o značenju u našim obrascima govora.
Ako sumnjate na to da se radi o narcisu, bježite.
Ako ne shvate vašu poruku možda je riječ o narcisu, a u tom slučaju niste na strašnom gubitku. Izvucite se iz tog razgovora kako znate i umijete. Možete, na primjer, reći da očekujete važan ili privatni telefonski poziv ili da morate otići pozdraviti nekoga.
Ako je riječ o društveno neprilagođenoj osobi, pokušajte im pomoći.
Možete reći: „To se čini vrlo zanimljivo. Da vidim mogu li sumirati šta si rekao“. Tako im date direktnu povratnu informaciju i pokažete da ste ih aktivno slušali. Potom vratite fokus na sebe tako što ćete podijeliti neko slično iskustvo ili detaljnije prokomentarisati njihovu priču.
Nemojte ništa pretpostavljati: Uopšte, dr Tanen sugeriše da ne donosimo ishitrene zaključke.
„Pokušajte otkriti uzrok te frustrirajuće dinamike. Sve o čemu smo govorili zavisi i od kulture iz koje osoba dolazi, recimo dugačke pauze između smjene sagovornika. Može imati veze sa religijom, nacionalnošću, etničkom skupinom ili prosto različitim idejama o tome kako voditi razgovor, a ne nužno patologijom ili lošim namjerama.“
Za primjer navodi par iz različitih dijelova Amerike. Kada su izašli prvi put on je uporno pričao, što i nije ostavljalo naročito pozitivan utisak na nju, dok u jednom momentu on nije rekao: „Dobro, možeš li mi malo pomoći ?“ Objasnio je da je on stalno pričao jer je prosto to znao da radi i pokušavao je održati razgovor. Sa druge strane, ona je uporno iščekivala da joj postavi neko pitanje i tako iskaže svoj interes. Taj par je sada u srećnom braku.
Šaljite suptilne signale: Ponekad je brbljivac osoba koju ne možete baš tako lako prekinuti, recimo vaš šef ili tazbina. Pokušajte razgovor skrenuti u neku drugu stranu ili napraviti pauzu („Zanimljivo. Treba mi neko vrijeme da razmislim o tome.“) Takođe možete pokušati poslati svoju poruku subliminalnim signalima.
„Odgovarajte mirno i polako, glasom kakav bi koristili instruktori joge, dišite duboko i posmatrajte kako će to uticati na vaše sagovornike“, kaže Linda Mekroski, profesorica komunikacija na državnom unverzitetu Kalifornije. „Fizički se odmaknite od osobe, izbjegavajte kontakt očima i nemojte ih dodirivati. Kao posljednju opciju pogledajte na sat ili na telefon.“
Ako morate, odredite granice: Ako vaš saputnik na dugačkom putovanju želi da vama podijeli svoj životnu priču koja vas ne zanima pokušajte sa prevencijom.
„Odmah im direktno recite da možete razgovarati neko vrijeme, ali onda morate malo odmarati ili čitati“, savjetuje dr Taširo. „Recite im da ćete morati promijeniti fokus. Možda ćete se činiti bezobrazni, ali to je nevjerovatno razumno. Prema mom iskustvu, ljudi to uglavnom dobro prime.“
Znajte kada da ih direktno prekinete: Nećete uvijek moći zaustaviti brbljivca.
Dr Mekroski primjećuje da kompulsivno pričanje umije biti vrlo duboko usađeno u osobu.
Dugoročniji odnosi su još zahtjevniji nego samo kratki susreti. Prije nekoliko godina Džej Overbaj je počeo primjećivati nešto u razgovorima sa svojom novom drugaricom. Skoro svaki put bi se komunikacija svela na dugački monolog. Kad god bi je on pokušao prekinuti i reći nešto, ona bi se ubacila i nastavila pričati.
Overbaj je vremenom predložio signal: kao znak da i on hoće nešto da kaže povukao bi uho. Ona je pristala da pokušaju. Međutim, nije prošlo mnogo prije nego što je shvatio da ni to ne funkcioniše i da kvalitet njihovog odnosa nije na nivo u koji je on želio. Ubrzo su se prestali družiti.
Kada ste vi taj brbljivac
Šta da radite kada sumnjate da ste vi osoba koja ne može zatvoriti usta?
Ukoliko govorite engleski možete da popunite test koji je kreirao pokojni otac dr Mekroski, Džejms Mekroski. Kroz šalu je rekla da sumnja da je njen otac radio na tom testu upravo zbog nje.
Ljudi nisu nužno nesvjesni činjenice da previše pričaju, ali da možda ne shvataju koliko je to uvredljivo ljudima oko njih.
Ako otkrijete da ste brbljivi razmislite o sljedećim taktikama:
– Svjesno i pažljivo pristupite interakcijama s ljudima: Obratite pažnju na sopstveno ponašanje. Iako vi volite pričati, recite si da to vole i drugi. Za svaku rečenicu koju vi izgovorite pustite i drugoj osobi da nešto kaže. Vodite računa o signalima koji sugerišu na to da vaš sagovornik želi riječ.
– Razmislite o razgovorima koje ste nedavno vodili: Prevrtite po glavi prethodne razgovore. Koliko ste vi pričali? Da li je omjer bio pošten?
– Postavite ciljeve za buduće razgovore: Polako brojanje do sedam nakon što dovršite misao će vam pokazati da li vaš sagovornik želi da nešto kaže. Imajte na umu da ljudi više vole ljude koji im postavljaju dodatna pitanja u toku razgovora.
„Uz trud i vježbu, zaista možete naučiti da govorite manje“, uporna je dr Mekroski, pozivajući se na sopstveno iskustvo. „Zaista sam primjetila promjene u mom sopstvenom pričanju. Obuzdavam se. I vi to možete. Ponekad imam osjećaj da ću pući dok dočekam da neko drugi nešto kaže, ali znam da je važno da i drugim ljudima dam priliku da podijele svoje misli.“
