Voće i povrće na bh. trpezama sve češće izgleda savršeno, ali iza blistavog paradajza i sjajnih paprika krije se ozbiljno pitanje, da li su sigurni za konzumaciju?
Dok inspekcijski organi i Agencija za bezbjednost hrane tvrde da su kontrole redovne i u skladu sa evropskim standardima iz struke dolazi upozorenje da laboratorijske analize kasne, da domaća proizvodnja nije pod nadzorom i da građani jedu ono što im tržište servira, bez stvarne garancije kvaliteta.
Sistem postoji
Iz Agencije za bezbjednost hrane BiH navode da ne vrše direktan nadzor nad tržištem, već da kontrolu sprovode nadležni inspekcijski organi entiteta i Brčko distrikta.
- Sve pošiljke voća i povrća koje se uvoze u BiH podliježu obaveznoj kontroli. Učestalost analiza zavisi od stepena rizika, porijekla i historijskih podataka. Ako pošiljka ne zadovolji standarde, vraća se ili uništava pod nadzorom inspektora - naveli su iz Agencije.
Dodaju da, prema rezultatima višegodišnjeg programa kontrole pesticida, voće i povrće uglavnom zadovoljava propisane parametre, a odstupanja su, kažu u skladu sa onima iz zemlje EU.
Međutim, i sami ističu da je primarna odgovornost za zdravstvenu ispravnost hrane na samim proizvođačima i trgovcima, što u praksi znači da krajnji potrošač mora vjerovati, ili imati sreće.
Deklaracija bez povjerenja
Sa druge strane, struka ima ozbiljne zamjerke. Profesorica Lutvija Karić sa Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta upozorava da iako na papiru sve djeluje uredu, stvarnost je sasvim drugačija.
- Uvozno povrće je kvarljivo i dok analize budu gotove, ono je već na trpezama građana. Vizuelno se ne može prepoznati zdravo povrće. Samo laboratorija može potvrditi kvalitet. A takve kontrole, naročito za domaću proizvodnju, praktično ne postoje - istakla je Karić za „Avaz“.
Ističe i zabrinjavajući trend „plastičnog povrća“ koje izgleda lijepo, ali prazno iznutra, bez ukusa, bez nutritivne vrijednosti i bez informacija o tretiranju hemikalijama.
- Proizvođači danas igraju na izgled, a ne na kvalitet. Tako da će proizvođač uzeti, uzgojiti i ici na sigurno, da ima duže vrijeme za njegov plasman, samim time da on ostane duže plastičan u nekom periodu od mjesec dana i u prihvatljivom obliku za potrošača - dodaje ona.
Tržište nas jede
Sumnje u kvalitet dijele i građani. Redovna čitateljka „Avaza“, Selma H., kaže da kupuje ono što mora, jer izbora nema.
- Što ne uzgojim sama, kupim na pijaci. Cijene su visoke, a kvalitet nezadovoljavajući. Povrće je lijepo na oko, ali bez ukusa. I niko ti ne garantuje šta jedeš - dodaje ona.
Profesorica Karić upozorava da je BiH postala pogodno tlo za uvoz robe nižeg kvaliteta, jer kako kaže, tržišta u razvoju nemaju oštre kontrole kao EU. Tako dolazimo u situaciju da postajemo skladište za povrće koje ne bi prošlo u razvijenim zemljama.
- Hrana je postala oružje. Sjemena se uvoze bez veće kontrole, u njima dolaze bolesti, štetočine, a mi nemamo znanje ni sistem da se zaštitimo. Zato moramo očuvati domaće sorte i učiti nove generacije da uzgajaju svoju hranu - poručuje profesorica Karić.
Rizik na trpezi
Iako nadležne institucije tvrde da sistem funkcioniše, istina je da su kontrole često nepravovremene, deklaracije manjkave, a građani nezaštićeni.
Kupujemo ono što lijepo izgleda, a često ne znamo odakle je došlo, čime je tretiramo, ni koliko je sigurno. Hrana u BiH postala je pitanje sreće, a ne sistema.
Dok ne budemo imali funkcionalnu labaratorijsku mrežu, jasne procedure i odgovornost u lancu, od proizvođača do prodavca- pitanje „šta jedemo“, ostati će bez odgovora.
Foto: Screenshot
