Širom svijeta danas se obilježava 1. maj – Međunarodni praznik rada, a proslavljanje ovog datuma ima dugu tradiciju, u nekim drugačijim oblicima, staru gotovo hiljadu godina.
Tokom godina, 1. maja su se organizovali različiti događaji i proslave širom svijeta, najčešće da bi se naglasila svrha dočeka promjene godišnjeg doba.
U 19. vijeku, 1. maj je dobio sasvim novo značenje kao Međunarodni praznik rada, koji je proizišao iz pokreta u SAD za prava radnika i određivanja radnog vremena od osam časova.
Više od 300.000 radnika, od kojih je samo u Čikagu bilo 40.000, 1. maja 1886. godine izašlo je sa radnih mjesta širom SAD.
Organizatori protesta prethodno su uputili zahtjeve poslodavcima i vlastima, tražeći da ih ispune do tog datuma.
Radnici su zahtjeve izrazili u paroli “tri osmice” – po osam časova rada, odmora i kulturnog uzdizanja.
Kao odgovor, uslijedila je represija, a u sukobima sa policijom bilo je žrtava i ranjenih na obje strane. Sedmorica sindikalnih aktivista osuđeno je na smrt.
Drugi kongres Radničke internacionale odlučio je da od 1890. godine širom svijeta Prvog maja budu organizovane masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. vijeka dobilo masovne razmjere.
Nekada je to u bio praznik kojim se odavala počast borbi za radnička prava, dok većinu građana danas 1. maj asocira tek na neradni dan ili roštilj u prirodi. Rijetki su opet krenuli na krstarenje, a mnogi tek mogu sanjati pečenu janjetinu jer, kako sebi priuštiti 200 KM, koliko košta janje, simbol prvomajskih praznika?
BiH ovaj Praznik rada dočekuje s 478.191 osobom na evidencijama zavoda i službi za zapošljavanje. Ni većina zaposlenih nema previše razloga za slavlje. Od 754.020 zaposlenih, dramatična je procjena da oko 200.000 njih radi za minimalnu mjesečnu plaću od oko 400 maraka, a da otprilike isti broj zaposlenih svaki dan ide na posao, ali redovnone dobiva plaću niti im se uplaćuju doprinosi.
Tako i na 1. maja oko milion bh. stanovnika živi na granici siromaštva, a od toga njih više od 600.000 ispod te granice. Tome treba dodati i oko 500.000 penzionera, s tim da više od 60 posto njih ima mjesečnu penziju koja tek prelazi 300 maraka, piše Večernji list BiH.
Ekonomska i finansijska kriza u BiH, koja još uvijek ne prolazi, rezultirala je velikim brojem nezaposlenih, međutim, uprkos tome, u posljednje vrijeme govori se o nedostatku radnika i stručnjaka u pojedinim djelatnostima, a među njima najviše u građevinarstvu.
Nedostaje visokih i srednjih stručnih građevinskih kadrova, a posebice majstora različitog zanatskog profila – kao i pomoćnih radnika. Tako su u BiH prošle godine izdane 2593 radne dozvole za strance. Bosna i Hercegovina je među najsiromašnijim zemljama u Evropi.
Prema nedavnoj analizi Svjetske banke, BiH je po nacionalnom bruto dohotku među najsiromašnijim državama bez obzira na to što statistika kaže da BDP u posljednje vrijeme vidljivo raste. U Federaciji BiH prosječna je plaća 875, a u Republici Srpskoj tridesetak maraka manja, podaci su entitetskih zavoda za statistiku.
A kada se uzmu u obzir troškovi života, mali je broj kućanstava čija primanja mogu pokriti troškove potrošačke košarice. Prosječna plaća u prosjeku traje do 18. u mjesecu, dok većina porodica ne može dočekati ni polovinu mjeseca. A da ne govorimo o penzionerima čije penzije nikako da dosegnu polovinu prosječne plaće. A gdje su nezaposleni…?
Stigao je i novi Zakon o radu i onaj o penzijama. Dok su zakonodavci puni hvale za ove zakone, radnici i budući umirovljenici tvrde kako su pomaci zanemarivi. Neki povoljniji vjetrovi Zakon o radu, kako kažu, između ostalog, i omogućava što bolje, pravednije i učinkovitije zaštite prava radnika te olakšavanje i ubrzavanje procesa kolektivnog pregovaranja, onemogućavanje eventualne zlouporabe, a sve radi ostvarivanja ekonomske i socijalne politike u Federaciji BiH, osiguranja jednakih uvjeta rada i sprečavanje nerealnih utuživanja po osnovi različito reguliranih prava iz radnog odnosa.
Da su se članci zakona poštivali, rad nacrno bio bi već iskorijenjen. Da radu na crno još nije došao kraj, govore i podaci Federalne i Republičke uprave za inspekcijske poslove, prema kojima u BiH zatečeno čak 3159 radnika u radu nacrno.
Angažiranje radnika nacrno najčešće je utvrđeno u oblastima ugostiteljstva, trgovine, eksploatacije i prerade drveta te uslužnim djelatnostima. Prema posljednjim podacima Svjetske banke (World Bank), posljednja zabilježena stopa nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini iznosi 25,8% i u proteklih 5 godina ima tendenciju pada, ali pri čemu treba uzeti u obzir i sveprisutni porast radnih migracija u druge zemlje.
Vidljiva je i pomoć Svjetske banke, koja kroz projekt podrške zapošljavanju planira zapošljavanje oko 23.000 osoba u Federaciji, i za to će se izdvojiti 50 miliona eura. Mnogi će i ovog praznika otići na prvosvibanjski grah zbog druženja, ali i besplatnog obroka. Doduše, sve je manje takvih prigoda.
Neki to neće moći jer će i tog dana raditi. Bilo bi to donekle i prihvatljivo kad bi radnicima taj rad adekvatno platili. U suprotnom, oni neće imati baš puno razumijevanja za procvat radničkih prava i vjeru da su ona postala univerzalne vrijednosti čovječanstva, za što su neki poginuli prije stoljeće i pol.
