Ispovijest Cakaninog muža nakon tragedije: Juče sam saznao da je preminuo

Beogradski mediji prenijeli su ovog jutra informaciju da je suprug pjevačice Dragice Radosavljević Cakane, Nebojša Negić naletio svojim automobilom na pješaka u beogradskom naselju Sremčica, koji je nakon tri nedjelje preminuo.

Nebojša Negić iznio je sve detalje ove situacije koja se dogodila 24. decembra. Cakanin suprug tada se vraćao sa posla, vremenski uslovi nisu bili najbolji, a zbog gužve kretanje u saobraćaju je bilo dodatno otežano.

Koristim priliku da izrazim svoje najdublje žaljenje i saučešće porodici nesretno preminulog gospodina. Ja sam 24. decembra, vraćajući se sa posla iz pravca Železnika prema Sremčici, u kilometarskoj koloni, što je i uobičajeno za to vrijeme oko 15 i 30h. Kretao sam se Beogradskom ulicom, kretanje tom ulicom je izuzetno sporo, jer je ona opterećna maksimalno u oba smjera. Ja moram da napomenem i da je grad dosta uradio u posljednje vrijeme da obezbjedi maksimalnu sigurnost pješaka. Ta ulica je obilježena potpuno pješačkim prelazima, gotovo na svakih 50 metara su pješački prelazi, a negdje i češće. Sremčica je sređena maksimalno što se tiče bezbjednosti. U to vrijeme je bilo zaustavljanje, moj prosjek kretanja je ispod 20 kilometara na sat, možda 15 kilometara na sat. Vrijeme je bilo loše, padala je kiša, sumaglica je bila, ništa se nije vidjelo. Svi su upalili sva moguća svjetla koja su imali, da bi se kretali što bezbjedije. U koloni u kojoj sam i ja bio, vrlo se sporo kretalo. Preticanje apsolutno nikakvo nije moguće, kolone nepregledne su bile u oba smjera. Stalno je bilo to zaustavljanje – priča Nebojša.

U nastavku razgovora Nebojša je ispričao šta se tačno dogodilo tog decembarskog popodneva.

Negdje oko 16 i 30 sati, već je pao debeo mrak, kolona se zaustavila da propusti pješake na pješačkom prelazu, a u toj koloni sam bio i ja u svom vozilu. Poslije toga smo krenuli, pokušavajući da održimo neko bezbjedno odstojanje, koliko je to moguće. Poslije pređenih nekih otprilike 30-ak metara, osjetio sam sa lijeve strane i vidio u djeliću sekunde čovjeka kako mi pada preko haube. U tom momentu reagovao sam najinstinktivnije što je moguće da čovjek reaguje, a to je da zaustavim kola, a brzina je bila prilagođena vremenskim uslovima. Auto je prije mjesec dana prešao tehnički pregled. Ja sam zakočio, auto je minimalno skrenuo u desno, bilo je klizavo, i stao. On je skliznuo sa moje haube, zaustavio sam auto na metar, dva što je moguće samo zahvaljujući takvoj brzini kretanja. Ja njega nisam ni dotakao, međutim on je pao sa haube i vjerovatno pri tom padu je zadobio neke povrede za koje ja ne znam tog trenutka – govori Negić.

Negić ističe i da mu je veoma zanimljiva činjenica da se sve dogodilo na dijelu gdje je bio mrak, i kao je cijela ulica kako je istakao bila osvijetljena. Nebojša govori i da je alkotest pokazao da je on imao 0,00 promila alkohola u krvi.

Momentalno sam upalio sva četiri žmigavca i istrčao iz auta. On je bio pored mojih kola. Kola ga nisu pregazila, nisam prešao preko njega, ništa… Prišao sam, zagrlio sam ga i počeo da pričam sa njim. Pokušao sam da uspostavim bilo kakav kontakt. Odmah su ljudi koji su se zatekli pozvali hitnu pomoć, ja sam ih zamolio. Ja sam ga držao zagrljenog i pokušavao da stupim s njim u kontakt. On je bio u svjesnom stanju, ali je bio ošamućen. Nije davao znakove da može da komunicira, ali sam ja nastavio uporno da ga držim. Sticajem nekih vrlo čudnih okolnosti… U novinama je izašlo da ulična rasvjeta nije radila. U Beogradskoj ulici je radila ulična rasvjeta, ali nije radila na tom mjestu gdje je gospodin bio… Ne znam šta je tačno htio da uradi. Da li je htio da pretrči ulicu ili nešto drugo je htio da uradi, ne znam. Sve opcije su moguće. Moguće je da se bacio pod moj auto. Meni je sumljivo, zašto baš na mjestu gdje nema rasvjete. To je nešto nevjerovatno. 10, 15 metara dalje svuda ima rasvjete, osim tu. To mi je ostao kao upečatljiv detalj – govori Nebojša.

Prvo je došla policija, Hitnoj pomoći je trebalo nešto duže. Zatekli su me s tim čovjekom. Onda je došla Hitna pomoć, mobilizirala pacijenta, oni su otišli. Policija je izvršila prvo alktotest, cijelu proceduru. Ja sam duvao, njihov uređaj je pokazao 0,00 promila. Oni su rekli: “Okej, nemojte ništa da se sekirate, budite smireni, ovu su takve okolnosti”. Ja sam stekao utisak da se on bacio na taj auto koji on nije vidio – priča Negić.

Nebojša je nakon ove situacije sve vrijeme pokušavao da provjeri zdravstveno stanje osobe koja je naletjela na njegov automobi, ali mu zdravstveni radnici to nisu omogućavali s obzirom na to da nije član porodice povrijeđenog.

Ja sam odmah zvao i uveče i ujutru bolnicu. Javljale su se sestre i govorile mi: “Nemojte da nas zovete, imamo mnogo posla, nemamo vremena da vam dajemo takve informacije. Takve informacije dajemo porodici”. Pa sam se ja predstavljao kao porodica, kao prijatelj… Što se toga tiče, dođeš u situaciju da bi ti lakše bilo da si ti tu umjesto njega, a ne obrnuto. Sve što je bilo do mene, do svega što sam mogao da učinim, da spriječim tako nešto. Mislim da je to viša sila – izjavio je Negić.

Juče sam saznao da je on preminuo, nisam imao nikakvo obavještenje ko je taj čovjek. Niko meni za to vrijeme dok sam bio sa njim i držao ga u krilu, niko mi nije prišao ni od rodbine, ni od prijatelja. Kada sam zvao bolnicu, oni su meni rekli da je N. N. lice. Pa sam čuo i pogrešno ime. Ja sam se nadao da će sve biti u redu… – rekao je Negić.

Nebojša je zbog cijele ove situacije proživio veliku traumu, a tokom razgovora otkrio je i da je praznike proveo u kući, da je smanjio gotovo svu komunikaciju sa djecom i prijateljima.

Morate da razumijete da sam i ja pod traumom. Ja sam i Novu godinu i Božić proveo sam u kući! Nisam nigdje izlazio. Niko me na to nije prisiljavao, niti je bilo potrebe, ali iz nekih moralnih razloga sam ostao kod kuće za Novu godinu. Ja sam Novu godinu proveo u krevetu, isto se to desilo i za Božić. Izbjegavam djecu, užu porodicu… U ovakvoj situaciji kada si potpuno nedužan. Moja porodica i ja smo pretrpjeli strašan stres u svakom pogledu, a ničim izazvano. Sve će da pokaže taj zapisnik koji će policija da dostavi. Ja jako žalim, svoju tugu isto doživaljvam. I moja žena je sve otkazala. Nju ne bih htio da petljam u sve ovo, jer sa ovim nema veze. U udarno vrijeme kada je ona trebala da radi, mi smo proveli u četiri zida, bez porodice, bez bilo koga, moleći Boga da čovjek preživi. Ja sam svoju ličnu tugu na ovaj način pokazao. Žao mi je što se tako nešto desilo – otkriva Nebojša.

Nebojša govori i da on nije udario svog komšiju, kako je navedeno, s obzirom na to da se njegova kuća nalazi na skroz drugom kraju beogradskog naselja Sremčica.

Nije on naš komšija. Moguće da smo se mi nekada sreli za 40 godina, ali to nije komšija. Ovdje piše da je kao tu komšija. Ja ne znam gdje tačno on živi, ja sam se raspitivao za adresu ako budem išao kod njih, da znam gdje se nalazi. Čovjek je živio na drugom kraju Sremčice. Sa ulicom gdje ja stanujem, nikakve veze to dodirne nema, a sigurno je udaljeno nekih 5, 6 kilometara… Možda smo se nekada vidjeli u životu za 40 godina… – završava Nebojša za Pink.rs.