Dobrovoljni namazi (nafile) imaju posebno mjesto u islamskoj praksi jer predstavljaju dodatnu priliku da se vjernik približi Uzvišenom Allahu. Islamski učenjaci često podsjećaju da se ovi namazi mogu klanjati i u vlastitom domu, u miru i skrušenosti, a njihovo obavljanje nije strogo ograničeno brojem rekata.
Prema pojašnjenjima koja je pripremio predavač Elvedin Pezić, nafile se u pravilu klanjaju dva po dva rekata, pri čemu se selam predaje nakon svaka dva rekata. Vjernik može klanjati onoliko koliko želi i koliko je u mogućnosti.
Jedna od olakšica jeste da osoba koja ima potrebu može klanjati i sjedeći, što je posebno značajno za starije osobe ili one slabijeg zdravlja. Također, vjernik koji ne zna mnogo Kur’ana, a želi da namaz traje duže, može držati mushaf u ruci i učiti iz njega.
Ukoliko neko ne zna mnogo sura napamet, dozvoljeno je ponavljati jednu suru više puta u istom rekatu. Također, tokom sedžde vjernik može uputiti dovu i na maternjem jeziku, što mnogima olakšava iskreno obraćanje Allahu.
Kako se klanja noćna nafila
Noćna nafila klanja se na isti način kao sabahski sunnet ili farz namaz – dva rekata, zatim selam, pa opet dva rekata i selam, koliko god vjernik želi i može.
Nijet se donosi u srcu, bez izgovaranja riječima. Namaz počinje tekbirom “Allahu ekber”, zatim se uči Subhaneke, potom Euzu i Bismillah, zatim Fatiha, nakon koje slijedi neka sura iz Kur’ana.
Nakon toga slijedi ruku, povratak sa ruku, zatim dvije sedžde, pa ustajanje na drugi rekat. Drugi rekat obavlja se na isti način kao prvi, s tim da se Subhaneke ne uči na drugom rekatu.
Nakon druge sedžde uči se Ettehijjatu, salavati i dova, a zatim se predaje selam. Nakon toga vjernik može nastaviti klanjati nove rekate, dva po dva, onoliko koliko želi i može.
Ovakvi dobrovoljni namazi posebno su preporučeni u noćnim satima, kada je ibadet ispunjen većom smirenošću i posvećenošću.
Priredio: Elvedin Pezić
Foto: Ilustracija
