Samopouzdanje i kako postati samopouzdana osoba

Samopouzdanje je sve. Okidač koji će vas lansirati visoko i gdje želite.

Sa samopuzdanjem nećete se omalovažavati niti omalovažavati druge. Piše Alma Taletović za AKOS.ba

Nećete dati ni “pet para” za ono što neko o vama kaže ili misli. Nećete sebe ograničavati ni u čemu. Voljet ćete sebe bezuslovno i podržavati u kreiranju boljeg života.

Kada ste samopouzdani, imate i volju i namjeru da uspijete jer vjerujete da to možete. Kada ste samopouzdani, nećete posustajati kod prve prepreke, ni druge, ni treće. Nikad. Nijedan poslanik nije bio kolebljiv. Crpio je samopouzdanje iz vjere. Ko nema vjere, nema ni samopouzdanja. Oni koji su uspjeli u životu reći će vam da su najvažnije stvari u životu:

  • vjerovati su u sebe ( i Boga – to vam daje snagu )
  • nikad ne odustati.

Samopouzdanje je povezano sa mišljenjem o sebi. Kada shvatite da su negativne misli samo misli, a da postaju stvarnost kada povjerujete u njih – promijenit ćete ih. Možda će vam teško biti u početku, ali kasnije, uz vježbu i rad, sve će biti  lakše. Stjecanje samopouzdanja je posao kao i svaki drugi, vremenom ćete ga dovesti do perfekcije.

Kada jednom odlučite sebe podržavati bezuslovno, potpuno u svemu onome što vam koristi, za vas su prepreke samo nešto što se prelazi, a okolnosti trenutne. Ništa vas ne može zaustaviti osim vas samih. I Bog će vas podržavati ako je to hajr za vas. Zato odahnite i ne strepite. Vi to možete. I vi to morate uraditi. Šta god. Možete završiti fakultet,  iako su vas uvjeravali drugačije, možete biti bolji učenik, bolji čovjek, roditelj, dijete. Sve možete kada promijenite priču koju pričate sebi i kada sebe podržite jednako uporno kao što ste sebe nekada opstruirali. Umjesto što kažete: “Ja nemam samopouzdanja”,  ponavljajte: “Ja imam samopouzdanja i ja to mogu uraditi.” Vjerujte u tu novu priču i uživite se u ulogu samopouzdane osobe.

Drugi razlog zbog čega ljudi nemaju samopouzdanje jeste što previše pažnje pridaju tome šta drugi kažu o njima ili misle o njima i tako postaju  zarobljenici tuđih mišljenja i komentara.

Omladina ponajviše pati zbog ismijavanja vršnjaka. Često svojim učenicima kažem: “Kada shvatite da ste prekrasni takvi kakvi jeste i da niko nema moć da u vama probudi osjećaj inferiornosti i da sve to radite vi sami sebi, prestat ćete sebe mučiti i reći ćete drugima: ‘Tvoje mišljenje o meni nema veze sa mnom. Ono govori o tome  kakav ili kakva si ti. Sve što vidimo u drugima i kako se ponašamo prema drugima otkriva kakvi smo mi.’ Jednostavno: ono što vidim u tebi – do mene je, i ono što drugi vide u meni – do njih je.”  

Prestanite sebe mučiti i biti sebi vlastiti neprijatelj. Ukoliko ste pak  žrtve bilo kakvog pritiska, oduprite se ili zatražite pomoć, ali vjerujte, jednom kada odlučite da pokažete zube svojim strahovima i brigama o tome  šta će neko reći zbog vaše situacije, riječi, visine, težine, nosa, marame, poneke bubuljice ili zbog bilo čega drugoga, vidjet ćete koliko je strah umišljen. Kad napadnete strah, vidjet ćete da se povlači.

Jednom kada svoja mišljenja o sebi promijenite u afirmativna, pozitivna, kada sebe budete bodrili, a ne kritikovali, kada sebe budete naučili usmjeravati pozitivno, shvatit ćete da ste unutrašnjim dijalozima sami sebi nametnuli karakterne crte koje imate. Ukoliko imate manjak samopouzdanja, ne brinite, to je samo misao. Ukoliko vjerujete u to, ne brinite, to je samo uvjerenje i nije nužno tačno – to se može mijenjati.

Afirmacija: Vjerujem u sebe i ja to mogu uraditi. Puna sam samopouzdanja i što više radim moje samopouzdanje je sve veće.