Ministar finansija SAD-a Scott Bessent saopštio je da je izdata privremena i strogo ograničena dozvola za prodaju iranske nafte koja se trenutno nalazi uskladištena na tankerima na moru. Ova odluka predstavlja značajan zaokret u dugogodišnjoj američkoj politici prema Iranu
Dozvola će važiti do 19. aprila, a odnosi se na prodaju sirove nafte i naftnih derivata iranskog porijekla koji su već ukrcani na brodove. Prema procjenama, na ovaj način bi se na svjetsko tržište moglo plasirati oko 140 miliona barela nafte.
Rast cijena energenata dodatno je ubrzan od početka sukoba. Cijena sirove nafte tipa Brent crude oil trenutno se kreće oko 112 dolara po barelu, što je rast od čak 53 posto u odnosu na prošlu godinu. Istovremeno, cijene plina u Velikoj Britaniji gotovo su se udvostručile.
Prije izbijanja rata, najveći kupac iranske nafte bila je Kina, koja ju je nabavljala po sniženim cijenama zbog sankcija. Američke vlasti sada vjeruju da bi ublažavanje ograničenja moglo omogućiti preusmjeravanje tih količina prema drugim zemljama poput Indije, Japana i Malezije, dok bi Kina bila primorana plaćati tržišnu cijenu.
Međutim, ova odluka izazvala je podijeljene reakcije. Pojedini stručnjaci upozoravaju da bi mogla imati ograničen utjecaj na smanjenje cijena, ali istovremeno povećati prihode iranskih vlasti.
David Tannenbaum iz konsultantske kuće Blackstone Compliance Services ocijenio je potez kao kontradiktoran, navodeći da se time praktično omogućava Iranu da prodajom nafte finansira vlastite aktivnosti u ratu.
Sličan stav dijeli i Rachel Ziemba, koja ističe da ova mjera nije prekretnica, ali otvara brojna pitanja o njenim dugoročnim efektima i kontroli prihoda od prodaje nafte.
S druge strane, bivši predsjednik Svjetske banke David Malpass smatra da bi potez mogao izvršiti pritisak na pad cijena nafte izvan Kine, te istovremeno smanjiti prihode Irana.
Globalno tržište dodatno je uzdrmano zbog prekida transporta kroz Hormuški moreuz, kojim inače prolazi oko 20 posto svjetske nafte. Od početka sukoba krajem februara, promet u ovom ključnom pomorskom pravcu gotovo je zaustavljen, što je dovelo do smanjenja globalne ponude za oko 10 posto, navodi BBC.
Dodatnu zabrinutost izazivaju i međusobni napadi na važno plinsko polje kojim upravljaju Iran i Katar, što bi moglo dugoročno ugroziti kapacitete proizvodnje fosilnih goriva, čak i u slučaju brzog završetka sukoba.
Uprkos pokušajima Washingtona da stabilizuje tržište, analitičari upozoravaju da će efekti ovih mjera ostati neizvjesni, dok rat i dalje prijeti globalnoj energetskoj sigurnosti.
