U sali Opštine Travnik sinoć je održana tribina pod nazivom „Logori Omarska i Keraterm – mjesta užasa i zločina“, u organizaciji Organizacionog odbora za obilježavanje 20. jula – Dana sjećanja na teške ratne zločine s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane.
Domaćin događaja bilo je Muftijstvo travničko, a tribina je upriličena uoči kolektivne dženaze i ukopa za sedam identificiranih žrtava iz Prijedora, planirane za 20. juli.
Prisutne je na početku pozdravio muftija travnički, dr. Ahmed-ef. Adilović, istakavši kako je moralna i ljudska obaveza govoriti o prijedorskim zločinima i upozoravati na njihove posljedice. „Moramo čuvati sjećanje na nevine žrtve i biti glas protiv zaborava i poricanja,“ poručio je muftija.
Predsjednik Organizacionog odbora, bihaćki muftija hafiz Mehmed-ef. Kudić, zahvalio je Travničanima što su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu nesebično primili brojne muhadžire iz Krajine. „Obaveza nam je da pričamo istinu o onome što se desilo – iz poštovanja prema ubijenima, ali i kao opomena budućim generacijama,“ naglasio je ef. Kudić.
Na tribini su izlagali i dr. Mujo Begić te Sakib-ef. Džaferović, svaki iz vlastite perspektive svjedočeći o monstruoznim zločinima i posljedicama koje su ostavili prijedorski logori.
Dr. Begić je podsjetio da su prijedorski logori Omarska i Keraterm bili dio šireg, planskog genocidnog projekta srpskog agresora: „Prijedor je trebao biti očišćen od nesrpskog stanovništva. To pokazuje i izjava ratnog zločinca Brđanina, koji je kazao da je prihvatljivo da u Prijedoru živi samo dva posto nesrba. Specifičnost prijedorskih logora je u tome što su ubijani najugledniji ljudi – predsjednik opštine, sudije, ljekari, profesori, imami, cijele porodice. U masovnoj grobnici Tomašica iskopali smo porodične grobnice sa ocima, sinovima, braćom zakopanim zajedno. To je bio zločin s jasnom genocidnom namjerom.“
Sakib-ef. Džaferović, preživjeli logoraš, emotivno je govorio o ličnom iskustvu. „Gledali smo scene koje ne postoje ni u najgorim horor-filmovima. Gubili smo nadu, ali nas je prkos održavao. Nakon logora i izbjeglištva, vratio sam se u Kozarac i pridružio povratničkoj koloni. I pored opstrukcija i prijetnji, naš narod se vratio i obnovio svoje ognjište,“ prisjetio se ef. Džaferović.
Tribina je završena zaključkom da su kultura sjećanja, dokumentiranje zločina i pronalaženje svih žrtava ključni za očuvanje istine i prevenciju ponavljanja sličnih zločina. „Moramo nastaviti da imena zločinaca javno izgovaramo, njihova priznanja i presude prenosimo i prenosimo sjećanje na žrtve budućim generacijama,“ poruka je sa skupa.
Ova tribina u Travniku još jednom je podsjetila na ogromnu cijenu koju su Prijedorčani platili za svoju vjeru, narodnost i ljudskost – ali i na njihovu odlučnost da istraju u povratku i obnovi života.
