Bolonjez sos, poznat i kao ragu bolognese, jedno je od najprepoznatljivijih jela italijanske kuhinje i recept koji se s ljubavlju prenosi s generacije na generaciju.
Iako postoje brojne varijacije, osnovni principi ostaju nepromijenjeni: pažljivo pripremljen soffrito od luka, mrkve i celera, kvalitetno meso, dobri paradajz iz konzerve i kap crnog vina. Tajna uspjeha leži u strpljenju – sporo kuhanje omogućava razvijanje bogatog, punog okusa koji ovo jelo čini neodoljivim.
Prvi i veoma važan korak je priprema soffrita, koji čini aromatsku osnovu sosa. Sitno sjeckano povrće mora se lagano dinstati na maslinovom ulju kako bi omekšalo i otpustilo svoje prirodne šećere. Upravo taj proces daje dubinu i blagu slatkoću bolonjezu, zbog čega se ovom koraku pridaje posebna pažnja u tradicionalnoj italijanskoj kuhinji. Nakon što je povrće pripremljeno, dodaje se meso koje se mora dobro zapržiti kako bi se razvili bogati, mesni okusi. Slijedi paradajz-pire i crveno vino, koje služi za deglaziranje tave. Alkohol mora potpuno ispariti, jer samo tada vino doprinosi aromi, a ne ostavlja gorak ili oštar trag u sosu. Tek nakon toga dodaju se paradajzi, koji se često blendaju kako bi sos bio gladak i ujednačen.
Poseban detalj koji pravi razliku, prema starim porodičnim receptima, jeste dodatak mlijeka. Iako može djelovati neuobičajeno, mlijeko omekšava meso zahvaljujući mliječnoj kiselini i istovremeno balansira kiselost paradajza i vina. Rezultat je bogatiji, kremastiji sos sa zaokruženim i nježnijim okusom.
Na kraju, bolonjez zahtijeva vrijeme što se duže kuha na laganoj vatri, to postaje ukusniji. Ovo jelo nije samo recept, već primjer kako se jednostavni sastojci, uz pravilnu tehniku i strpljenje, mogu pretvoriti u klasik koji podjednako osvaja porodične trpeze i restorane širom svijeta.
Foto: Ilustracija/Mamin kutak