Zašto lišće mijenja boju na jesen

Lisce
Albert Kami je rekao da je jesen drugo proljeće u kojem je svaki list cvijet, i zaista je tako.

 

Svake nas godine jesen počasti eksplozijom boja lišća. Zašto baš u jesen lišće mijenja boju? Otkud crvena, žuta i narandžasta? Da bi se odgovorilo na sva ta pitanja, mora se prvenstveno razumjeti šta je list i koja je njegova uloga.

Zanimljivo je da cijela jesenja koloritna priča počinje u ljeto, kada su listovi zeleni zahvaljujući hlorofilu. Za razliku od životinja i čovjeka, biljke same sebi stvaraju hranu. List je prirodna tvornica hrane. Biljke crpe vodu korijenjem iz tla, a iz vazduha uzimaju ugljen-dioksid. Oni biljkama služe kao hrana, ali i kao gradivni element.

Proces stvaranja ugljenih hidrata u biljkama zove se fotosinteza. Tokom fotosinteze nastaje i kiseonik, koji biljke otpuštaju u atmosferu. Hlorofil izvlači vodu iz tla i ugljen-dioksid iz vazduha te uz energiju iz sunčeve svjetlosti sve to pretvara u šećer, a taj šećer pomaže drvetu da cvjeta i raste.

Kako se ljeto bliži kraju, dani postaju sve kraći. Sunčanih dana je sve manje i biljke više nemaju dovoljno svjetlosti za proces fotosinteze. Temperature padaju, a i vode ima sve manje. Hlorofil u lišću se raspada i ono ubrzo postane žuto, smeđe ili crveno. Ostali biljni pigmenti napokon postaju vidljivi, a pojedine varijacije boja ovise o smjesi preostalog hlorofila s drugim biljnim pigmentima.

Zeleni listovi su zapravo žuti, ali se žuti pigmenti ne vide iako su prisutni u listu, sakriveni su iza zelene boje. Kad se hlorofil počne raspadati, žuti pigmenti postaju vidljivi.

Žuta boja lišća potiče od pigmenata nazvanih karotinoidi. To su isti oni pigmenti koji mrkve čine narandžastima, a jesenje lišće jasena zlatnožutima.

Za crveno lišće zaslužan je jedan drugi pigment - antocijanin, koji čini jagode crvenima, a kupine tamnoljubičastima te jesenje lišće javora u svim nijansama crvene. Uloga antocijanina je raznovrsna. Osim što su moćni antioksindanti, oni zagrijavaju listove i štite ih od štetne radijacije. Pored toga, nova istraživanja su pokazala da drveće koristi jarke boje kao informacije o svojoj snazi, kako bi upozorilo i otjeralo biljne vaši sa sebe.

Precizan tajming promjena boje je genetički kontrolisan. Ako obratite pažnju ove jeseni, primijetićete da hrast spada u posljednje drveće koje mijenja boju. U toku procesa mijenjanja boja, drvo zatvara čašice koje nose vodu do lista. Između grančice i stabljike lista počinje da se stvara sloj koji služi da lagano izreže list s drveta, a da ne ostavi ranu. Kako lišće opada, drvo polako ulazi u stanje mirovanja i na taj način štedi energiju za veliki povratak u proljeće.

Zašto se stvaraju jesenje boje?

Mnogi naučnici smatraju da jesenje boje imaju utemeljeni razlog postojanja te da mijenjanje boja i otpadanje lišća nije samo stvar preživljavanja teških zimskih uslova. V.D. Hamilton i Samuel P. Braun u svom istraživanju tvrde da su najzdravija stabla ona koja imaju najjače i vatrenije jesenske boje. Kao razlog navode da neke vrste lisnih uši jarkocrvenu boju percipiraju kao opasnost te zaobilaze takva stabla u jesen kada traže zaklon za polaganje jajašaca. Kao primjer mogu poslužiti stabala jabuke s crvenim jesenjim lišćem.

U mnogim slučajevima potvrdilo se da lišće koje ima veliku koncentraciju antocijanina ima i veliku koncentraciju tanina (smeđa boja), koji su uključeni u odbrambeni sastav biljke protiv biljojeda. Tanini i slične supstance imaju i alelopatsku ulogu kod biljaka. Neke vrste biljaka "napune" listove određenim molekulama koje jednom kada se nađu u tlu, nakon raspada lista, negativno utiču na rast okolnih biljaka, a neke imaju i jak uticaj na klijanje sjemena drugih vrsta. Najpoznatiji primjer je orah. Frej i Eldridž u radu iz 2005. godine navode da i antocijanini imaju alelopatsku ulogu u nekim vrstama javora. Biljke iskorištavaju jarke jesenje boje i kako bi privukle ptice koje će pojesti njihove plodove te tako pospješiti njihovo razmnožavanje.