Područje BiH je idealno za crno tržište umjetninama

Crno tržište
U bazi Centra protiv krijumčarenja umjetninama u BiH zabilježeno 179 nestalih djela

 

Skandal s ukradenom ukrajinskom ikonom koju je Sergeju Lavrovu, ruskom šefu diplomatije, poklonio Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH i lider SNSD-a, osim političkih i diplomatskih osuda, očekivano, izazvao je i reakcije stručne javnosti, poput one upozoravajuće iz Umjetničke galerije BiH.

 

Postupak u neznanju

- Obavještavamo strane i domaće stručnjake, dobronamjerne i zlonamjerne dušebrižnike, kao i ostale stanovnike društvenih mreža, koji se danima brinu o porijeklu i sudbini ukrajinske ikone koja je napustila našu zemlju, da u Umjetničkoj galeriji BiH osamdeset ikona već godinu čeka hitnu restauraciju. Među onima kojima smo se obratili za pomoć nalaze se svi nivoi vlasti - neki su nas odbili, neki nisu ni odgovorili. 

 

Ovu priliku želimo iskoristiti da sa gorenavedenima podijelimo jednu informaciju staru skoro trideset godina: iz fundusa Umjetničke galerije BiH nestala su 53 umjetnička djela, od čega 46 ikona, zbog kojih se ni javnost ni nadležne službe nikada nisu uzbudile. Možda sada hoće! - objavljeno je na Facebook stranici Umjetničke galerije BiH.

 

Enver Imamović, profesor historije i arheologije, vraćajući se konkretno na slučaj „Ukrajinska ikona“, ističe da se, vjerovatno, radi o postupku koji je zasnovan na neznanju.

 

- Što se tiče ikone koja je poklonjena Lavrovu, onaj koji ju je poklonio, bez sumnje, nije znao šta poklanja, mislio je da je to nešto što treba pokloniti visokom gostu, s obzirom na to da predstavlja pravoslavni sadržaj.

Morao je imati podatke o porijeklu poklona i da li se daju na poklon historijske umjetničke vrijednosti jedne zemlje. Sad se iznosi sumnja da se radi o ukradenom umjetničkom djelu iz druge države – kaže Imamović.

 

U međuvremenu, u utorak, 29. 12. 2020. godine, dogodio se još jedan pokušaj krijumčarenja bogate arheološke zbirke iz Ukrajine u Srbiju. Srećom, nakon intervencije tamošnje policije i graničnih službenika, sve je ostalo samo na pokušaju.

 

Ilegalna trgovina umjetninama je nakon ilegalne trgovine oružjem, narkoticima i krijumčarenja ljudi najzastupljenija vrsta krijumčarenja u globalnim okvirima. Dakle, policijske agencije koje se bave suzbijanjem ilegalnih aktivnosti na internacionalnom nivou su utvrdile da je ova ilegalna trgovina treći najunosniji oblik ilegalne trgovine.

 

Naravno, ova vrsta organiziranog kriminala nije zaobišla ni BiH, kao tranzitno, ali i krajnje odredište za takve umjetnine, gdje je procvat doživio tokom agresije na našu zemlju. Međutim, ne možemo se pohvaliti ni trenutnim stanjem.

 

Centar protiv krijumčarenja umjetninama u BiH, za sada, ima zabilježenih 179 nestalih umjetnina u bazi, dok baza Interpola sadrži podatke o ukradenim kulturnim dobrima na osnovu proslijeđenih prijava policijskih službi zemalja članica Interpola.

 

Prema podacima kojima raspolaže Umjetnička galerija BiH, vrijednost nestalih umjetnina mjeri se milionima maraka.

 

Pojam umjetnine, naravno, ne podrazumijeva samo umjetničke slike, već u širem smislu sve ostatke materijalne kulture kroz različite periode (prahistorijski, antički, srednjovjekovni i moderni).

 

Na udaru su djela likovne umjetnosti za kojima vlada velika potražnja na tržištu ilegalne trgovine umjetninama, naravno, s ciljem ostvarivanja velike materijalne koristi od njihove krađe i preprodaje. To je postao uhodan posao, a na pojedinim vrijednim izložbama se već određuje koja će djela nestati.

 

Bosna i Hercegovina je oduvijek bila pogodno mjesto za krađu umjetnina. Najstariji do sada pronađeni očuvani bosanski državni dokument Povelja Kulina bana ukradena je početkom 1812. godine. Tadašnji ruski konzul u Dubrovniku je uz pomoć pravoslavnog sveštenika uspio odnijeti Povelju u Rusiju, u Sankt Peterburg, gdje se i danas nalazi.

 

Složeno uređenje naše države, u kojoj nema jedinstvene baze podataka, jeste još jedna u nizu prepreka, jer nestalo djelo iz Sarajeva se, naprimjer, bez problema prodaje u Banjoj Luci.

 

Najgore pljačke

Osim toga, još jedna otežavajuća okolnost je da se neka djela nalaze u zatvorenim privatnim prostorima, na zidovima naručilaca i kupaca nekog umjetničkog djela, među kojima su nerijetko i oni koji nisu svjesni njihove prave vrijednosti.

 

Najveći broj umjetnina, starinskog oružja, povelja, vjerskih knjiga, starih nošnji, arheoloških predmeta i drugih dragocjenosti, što su stoljećima stvarali i posjedovali naši preci, završilo je u inozemstvu. To blago danas krasi vitrine evropskih muzeja, arhiva, galerija i privatnih zbirki.

 

- Bosna i Hercegovina pripada grupi zemalja čija je kulturna baština skoro do temelja opljačkana i uništena. Činili su to tuđinci koji su nam bili gospodari skoro pet punih stoljeća. Kroz to vrijeme uništavano je, prisvajano i iznošeno sve do čega se došlo. Počinjeni su najgrublja pljačka i zločin naspram najveće vrijednosti kojom se ponosi svaki narod, a to je njegovo kulturno blago – objašnjava profesor Imamović.

 

Šta je u proteklim razdobljima sve odneseno, vjerovatno, nećemo nikada tačno saznati. U posljednje vrijeme uspjelo se ući u trag znatnom broju takvih predmeta. Mnogi od njih su danas svojina pojedinih evropskih muzeja, galerija, arhiva, državnih riznica i privatnih zbirki. Može se reći da je bh. kulturno blago rasuto po čitavoj Evropi. Nalazimo ga u Rimu, Bolonji, Veneciji, Moskvi, Beču, Budimpešti, Petrogradu, Istanbulu, Dablinu, Napulju itd.

 

Razvlačenje tog blaga započelo je još u 15. stoljeću, padom Bosne pod osmanlijsku okupaciju. S obzirom na to da je većina gradova neprijatelju pala u ruke bez borbe, sve riznice, arhivi, umjetnine i drugo postali su svojina osvajača. A bilo je toga mnogo.

 

Mnoga umjetnička djela, kao što su slike, kaleži, relikvijari, evanđelja, oružje, povelje i drugo, iznošena su iz Bosne godinama još nakon turskog osvajanja.

 

Spaljeno Sarajevo

Prilikom provale austrijske vojske u Bosnu 1697. godine pod zapovjedništvom generala Eugena Savojskog, uz druge bosanske gradove, opljačkano je i spaljeno i Sarajevo. 

 

Mnoge umjetnine odnesene su iz Bosne tek u 19. stoljeću, kada su austrougarske vlasti 1832. godine zaplijenile ogromno blago koje je pripadalo bosanskom velikanu Husein-begu Gradaščeviću.

 

- Mali su izgledi da naša država pokrene postupak povratka našeg otuđenog blaga, jer oni koji bi trebali to učiniti nisu sposobni za to, niti se u to razumiju. I ne pomišljaju da za to angažiraju muzejske stručnjake koji su specijalizirani za to – zaključuje profesor Imamović. 

 

Akcija zastupnika Saše Magazinovića

Ogromno umjetničko blago pokradeno je i odneseno iz BiH i tokom agresije od 1992. do 1995., ali i u kasnijim godinama nakon rata.

 

Ovih dana je aktuelna akcija i poziv državnog zastupnika Saše Magazinovića da se u BiH iz Srbije vrati jedno takvo, ukradeno umjetničko djelo.

 

Magazinović je uputio otvoreno pismo Ministarstvu kulture Srbije, vlastima u Novom Sadu, ali i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine te ministrici vanjskih poslova naše zemlje.

 

Jj

On je upozorio da se u Novom Sadu izlaže umjetnička slika Đoke Mazalića, koja je u vlasništvu porodice Mulabdić iz BiH, a koja je ukradena i za kojom je Interpol raspisao potragu.

Novi Sad je proglašen za Evropsku prijestonicu kulture 2021. godine. To predstavlja najveći projekt koji je dodijelila Evropska komisija. Upravo na manifestaciji koja treba biti otvorena povodom toga u Novom Sadu najavljeno je da će, između ostalog, biti izložena i slika “Magdalena”, djelo Đoke Mazalića koje je ukradeno u BiH.

Plašt i mač kralja Tomaša odnijela je u Rim kraljica Katarina

Pad Bosne pod tursku vlast izazvao je opći metež koji je imao teške posljedice i za sudbinu umjetničkog blaga. Oni koji su bježali iz zemlje, a to su, uglavnom, bili pripadnici plemstva, sa sobom su uzimali sve što su mogli ponijeti. Pri tome su dragocjenosti i umjetnine bile na prvom mjestu. 

- Zna se da je kraljica Katarina, bježeći iz Bosne, ponijela znatnu količinu skupocjenog oružja, ruha, novca, zatim umjetničke slike i drugo. Nije zaboravila ni plašt, a ni mač svoga muža, kralja Tomaša, te mnoštvo drugih vrijednih stvari. Većina toga danas se nalazi u vatikanskoj riznici i u crkvi Sv. Jeronima također u Rimu – dodaje Imamović.

Kk

Prema njegovim riječima, nisu ostale pošteđene ni mošti svetaca kao npr. tijelo sv. Luke, koje se čuvalo u Jajcu u istoimenoj crkvi i koje je, bježeći iz Bosne, ponijela kraljica Mara, žena smaknutog kralja Tomaševića.

Imamović dalje spominje jedan izuzetno vrijedan nacionalni spomenik kojem se odavno izgubio trag, ali postoji nada da će biti pronađen.

- Riječ je o kruni bosanskih kraljeva. Iz historijskih izvora zna se da se ona čuvala u prijestolnom Bobovcu. Ustvari, postojale su tri krune: prastara banska, stara kraljevska i nova kraljevska. Njima su se krunili svi naši banovi i kraljevi kroz razdoblje duže od 600 godina. Zna se i to da je novu krunu poslao papa Pio II Stjepanu Tomaševiću, koji se njome okrunio 1461. godine – kaže profesor Imamović.

Šta kaže zakon

Zakon kaže da ukoliko neko bez odgovarajućeg odobrenja, izbjegavajući mjere carinske kontrole, preko carinske linije prenese robu čiji je uvoz ili izvoz zabranjen, ograničen ili zahtijeva posebno odobrenje ili dozvolu nadležnog organa, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. 

Također, u zakonu stoji da ukoliko neko bez dopuštenja nadležnog tijela izveze ili iznese izvan zemlje spomenik kulture ili zaštićeni objekt prirode, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine, a istom visinom kazne će se kazniti i ono lice koje spomenik kulture ili zaštićeni objekt prirode po proteku određenog roka u dopuštenju za iznošenje ne vrati.

Gdje je Rembrantova slika iz Sarajeva

Kako nezvanično saznajemo, 1995. godine je obijen jedan stan u Sarajevu i pri tome su nestale slike naših vrhunskih umjetnika Mersada Berbera i Safeta Zeca. 

Tada je u tom stanu, navodno, ostala jedna mala originalna slika Rembranta (Rembrandt), koju lopovi nisu odnijeli. Gdje se ona danas nalazi i je li još u Sarajevu, nije poznato.  

Izvor: